U intervju za Catholic World Report kardinal Gerhard Müller odgovara na pitanja vezana uz konstantne napetosti u Crkvi koje uglavnom uzrokuju protagonisti iz Njemačke, te njihove uzroke, pa prenosimo njegov odgovor:
CWR: Od 2014. godine unutar Crkve postoje stalni sukobi i napetosti koji uključuju mnoge njemačke biskupe. Što je u pozadini ovog fenomena? Što je izvor tih raznih sukoba oko pitanja u Crkvi, pričešćivanja i drugih pitanja?
Kardinal Gerhard Müller: Jedna grupa njemačkih biskupa sa svojim predsjednikom [tj. Njemačke biskupske konferencije] na čelu, smatraju sebe pokretačima Katoličke Crkve na putu prema modernosti. Oni smatraju sekularizaciju i de-kristijanizaciju Europe nepovratnim razvojem. Stoga je Nova evangelizacija – program Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. – po njihovom mišljenju borba protiv objektivnog tijeka povijesti, nalik na bitku Don Quijotea protiv vjetrenjača. Oni za Crkvu traže mjesto gdje bi mogla preživjeti u miru. Stoga sva vjerska učenja koja se protive «mainstreamu», odnosno društvenom konsenzusu, treba reformirati.
Jedna posljedica takvog pristupa je nastojanje da se Sveta pričest dijeli čak i ljudima koji nisi katolici, kao i onim katolicima koji nisu u stanju milosti. Također na dnevnom redu su: blagoslov za homoseksualne parove, među-pričešćivanje s protestantima, relativiziranje nerazrješivosti sakramentalnoga braka, uvođenje viri probati i time ukidanje svećeničkog celibata, odobrenje seksualnih odnosa prije i izvan braka. To su njihovi ciljevi, a da bi ih postigli spremni su prihvatiti i podjelu biskupske konferencije.
Vjernike koji ozbiljno shvaćaju katoličko učenje naziva se konzervativcima i izgurani su iz Crkve, te su izloženi klevetničkoj kampanji liberalnih i anti-katoličkih medija.
Za mnoge biskupe, istina Objave i katoličko ispovijedanje vjere samo su još jedna varijabla u među-crkvenoj politici moći. Neki od njih navode pojedinačne dogovore s papom Franjom i smatraju kako njegove izjave u intervjuima s novinarima i javnim osobama koji nisu ni katolici, nude opravdanje čak i za “razvodnjavanje” definiranih, nepogrešivih istina vjere (dogme). Sve u svemu, radi se o otvorenom procesu protestantizacije.
Ekumenizam, nasuprot tome, ima za cilj puno jedinstvo svih kršćana, koji je već sakramentalno ostvaren u Katoličkoj Crkvi. Svjetovnost biskupstva i svećenstva u 16. stoljeću bila je uzrok podjele kršćanstva, koje je dijametralno suprotno Kristovoj volji, utemeljitelju jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Bolest iz tog doba navodno je sada lijek kojim bi te podjele trebalo nadvladati. Zanemarivanje katoličke vjere u to doba bilo je katastrofalno, osobito među biskupima i papama, koji su bili više posvećeni politici i moći nego svjedočenju Kristove istine.
Danas je za mnoge ljude odobravanje medija važnije od istine, zbog čega i mi trpimo. Petar i Pavao pretrpjeli su mučeništvo za Krista u Rimu, središtu moći u to doba. Vladari toga svijeta nisu ih slavili kao heroje, nego su im se rugali kao i Kristu na križu. Nikad ne smijemo zaboraviti martirološku (mučeničku) dimenziju petrovske i biskupske službe.
Cijeli intervju možete čitati ovdje
