Razgovori o pomacima paradigme “čine mi se kao povratak na modernistički i subjektivistički način tumačenja katoličke vjere“, rekao je bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Müller.
Katolička Crkva ne može imati “pomake paradigme” kada tumači poklade svoje vjere, istaknuo je kardinal u članku za First Things.
Müller je napisao da, iako se crkvena doktrina može razvijati, to je moguće samo na temelju onoga što je bilo prije.
“Razvoj doktrine … odnosi se na proces kojim Crkva, u svojoj spoznaji vjere, dolazi do sve dubljeg konceptualnog i intelektualnog razumijevanja Božje samo-objave“.
“Razvoj doktrine moguć je jer su u jednoj Božjoj istini povezane sve objavljene istine vjere, a one koje su nam već očite mogu se jasnije izraziti.“
Nasuprot tome, modernisti nastoje iznova tumačiti doktrinu, a time je samo “korumpiraju”, umjesto da je razvijaju.
Njegova izjava uslijedila je nakon predavanja kardinala Blaisea Cupicha pod naslovom “Revolucija milosrđa pape Franje: Amoris Laetitia kao nova paradigma katoličanstva“. U tom je govoru Cupich pozvao na “veliki pomak u pristupu našoj službi koji nije ništa manje nego revolucionaran“.
Ova “paradigmatska promjena” uključuje pomicanje iz pristupa koji je usredotočen na “automatsku primjenu univerzalnih načela” na onu koja ih “neprekidno uranja” u “konkretne situacije”.
Upitan trebala li se na to gledati kao na pokušaj nametanja radikalne doktrinarne promjene u Crkvi, kardinal Chupich je rekao kako bi se oni s takvim brigama trebali zapitati: “Vjerujemo li mi doista da Duh više ne vodi Crkvu?“.
Međutim, kardinal Müller piše kako s govor o “pomacima paradigme” u odnosu na Amoris Laetitia “čini kao povratak u modernistički i subjektivistički način tumačenja katoličke vjere“.
Objašnjavajući podrijetlo ovog pojma, piše:
Godine 1962. Thomas Kuhn predstavio je svoju kontroverznu i istodobno utjecajnu ideju “pomaka paradigme” u raspravi unutar filozofije znanosti, gdje je izraz dobio točno, tehničko značenje. Međutim, osim ovog konteksta, ovaj pojam također ima svakodnevnu uporabu, koja se odnosi na bilo koji oblik temeljnih promjena u teorijskim oblicima misli i društvenog ponašanja. “Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke.“ (Heb 13, 8) – što je, nasuprot ovoga, naša paradigma, koju nećemo promijeniti ni za koju drugu. “Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.” (1 Kor 3,11).
Također je upozorio kako su oni koji žele nanovo tumačiti doktrinu u opasnosti da slijede gnostička krivovjerja.
“Rimska Crkva općenito, a osobito njezini biskupi, trebali bi biti posljednji koji će slijediti gnostički put uvođenjem novog načela tumačenja – kojim bi se dao potpuno drugačiji smjer svim crkvenim učenjima“, napisao je.
