Papa Franjo je prošli mjesec imenovao južnoafričkog kardinala Wilfrida Napiera, nadbiskupa Durbana, jednim od predsjednika Sinode o obitelji za sljedeću godinu. Smatra se da je do njegovog imenovanja došlo zbog pritiska za većim brojem afričkih biskupa zastupljenih na ključnim položajima, i neposredno je prethodilo papinom imenovanju kardinala Roberta Saraha iz Gvineje za prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata.
Kardinal Napier je bio jedan od najvažnijih i otvorenih kritičara nekih aspekata nedavne izvanredne Sinode o obitelji. U ovom intervjuu s rimskim dopisnikom National Catholic Registerom Edwardom Pentinom, Napier objašnjava zašto je odlučio progovoriti na Sinodi, svoje nade za sljedeću sinodu, i što afričko katoličanstvo može ponuditi univerzalnoj Crkvi.
Papa Franjo vas je nedavno imenovao za jednog od predsjednika Sinode sljedeće godine. Kako se nadate pridonijeti svom ulogom, pogotovo što se tiče perspektive iz Afrike?
Moje razumijevanje je da kada Sveti Otac imenuje osobu na ključnu vodeću poziciju to je prije svega zato što želi da kolegijalnost dobije pravi izraz u današnjoj Crkvi. Stoga se imenovanjem nekoga iz Afrike daje Crkvi u Africi stvrani glas na univerzalnoj razini Crkve. Drugo, to je zato što su on, ili oni koji su mu bliski, postali svjesni sposobnosti osoba koje mogu dati svoj doprinos u rješavanju zadataka koji su pred nama.
Kardinal Sarah je nedavno imenovan prefektom Kongregacije za bogoštovlje. Predviđate li više Afrikanaca na važnim položajima u ovom pontifikata i ako je tako, zašto?
Kardinal Robert Sarah ima dugogodišnje iskustvo u Rimu, prvo na Propagande Fidei, a zatim na Cor Unum. Oba ureda mu daju široku viziju Crkve u Africi, ali i u drugim dijelovima svijeta.
Dobivanje vodeće ulogu u Kongregaciji za bogoštovlje je priznanje za to, plus činjenica da Afrika već godinama slavi liturgiju na sebi svojstven način, koja predstavlja živi izraz vjere i osjećaj prisnosti i udomaćenosti s Bogom.
Što Afrička Crkva može ponuditi, posebice Crkvi na Zapadu, te koliko je važno da Zapad primi ono što Afrička Crkva ima za ponuditi?
Prva stvar koja odlikuje Crkvu u Africi jest da je Crkva sastavljena od ljudi koji znaju i priznaju da im je Bog potreban. Zbog toga Bog ima stvarno i živo mjesto u njihovom životu. Drugo, Crkva u Africi je više predana življenju vjere nego raspravljanju o njoj. Vjerujem kako bi Crkva na Zapadu mogla imati koristi od stavljanja vjere u Boga, osobito žrtve koje su implicitne u toj vjeri, prije i iznad objašnjavanja doktrina itd.
Bili ste jedan od najotvorenijih kritičara načina na koji je nedavna Sinoda izvedena. Što vas je najviše zasmetalo u tim procedurama i svim zbivanjima od tada?
Kada sam govorio na medijskoj konferenciji i kritizirao elemente procedure na Sinodi, uglavnom sam prenio stavove naše circulus minor [male radne skupine Sinodskih biskupa]. U manjoj mjeri sam izrazio zabrinutost Crkve u Africi, i treće, iznosio sam svoj osobni nemir, jer sam iz iskustva znao kako mediji mogu iskriviti činjenice i širiti konfuziju, pa čak i oštetiti jasan nauk i praksu Crkve kao dugogodišnjeg eksponenta onoga što su Isus, Apostoli, Oci i Magisterium učili i živjeli kroz stoljeća.
Od posebne važnosti je pretjerivanje u davanju pozitivnog pogleda na nepravilne situacije, kao što su kohabitacija, razvod i brak, jednoroditeljske obitelji iz slobodnog izbora, istospolne veze. Kada se visoko postavi ljestvica moralne čestitosti, ne možete u isto vrijeme pjevati hvalospjeve suprotnostima.
Koliko ste uvjereni da će procedura na sljedećoj Sinodi biti pravednija i otvorenija, dopuštajući da sva gledišta budu pravedno iznesena?
Uvjeren sam da su i Tajništvo Sinode i njeno vijeće i oni koji pohađaju Sinodalne sjednice shvatili potrebu za jasnim naukom koja se razlikuje od mogućeg ili spekulativnog razmišljanja i prijedloga.
Također sam prilično siguran da su predstavnici biskupske konferencije, kao i pojedini biskupi, više svjesni onoga što njihovi ljudi misle, osjećaju i žele da Crkva učini i kaže.
Uz sve molitve koje će biti prikazane za Sinodu, siguran sam da će Duh Sveti prosvijetliti i voditi Crkvu na put istine, vjernosti i autentičnosti.
