Kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, pozvao je na primirje u liturgijskom crkvenom ratu i odredio korake za „pomirenje” između ‘starog’ i ‘novog’ oblika mise.
Kardinal Sarah želi okončati borbe između pristaša izvanrednog oblika liturgije i onih koji preferiraju redovno slavljenje koje je proizašlo iz Drugog vatikanskog koncila.
Ukidanje ograničenja na slavljenje pretkoncilske liturgije ostvario je prije deset godina papa Benedikt XVI. objavivši Summorum Pontificum, što je omogućilo veću uporabu starog obreda.
Kardinal Sarah, u svom članku za francuski časopisu La Nef povodom desetogodišnjice Summorum Pontificum, objašnjava da sada želi pomiriti obrede novim, zajedničkim kalendarom radi zajedničkog slavljenja blagdana, čime bi se osiguralo da oba misna oblika imaju ista misna čitanja. Još za vrijeme pontifikata Benedikta XVI. jedan odbor je dugi niz godina radio na ovom pitanju, ali bez rezultata.
U svom članku, kardinal poziva na dokidanje izraza „reforma reforme”, jer je postao “sinonim za dominaciju jednog klana nad drugim”, piše kardinal. „Ovaj izraz može postati neprikladan, pa radije govorim o liturgijskom pomirenju. U Crkvi, kršćanin nema protivnika!“
Prošle godine, za vrijeme svog govora u Londonu, kardinal je rekao kako „ne možemo odbaciti mogućnost ili želju za službenom reformom ‘liturgijske reforme’” i izrazio želju da svećenici slave misnu žrtvu ad orientem, odnosno prema istoku. No, ubrzo nakon toga sastao se s Papom koji je, prema izjavi iz Vatikana, kardinalu rekao da ne objavljuje smjernice u vezi ovog pitanja, dok je glasnogovornik Svete Stolice rekao kako frazu „reforma reforme” treba izbjegavati.
No, iako kardinal poziva na pomirenje, on također želi da redovna misa prihvati neke elemente iz izvanrednog oblika rimskog obreda, odnosno da se više koristi latinski jezik te potiče svećenike da mole određene molitve u tišini. U travnju ove godine, kardinal Sarah osudio je „katastrofu, razaranje i raskol koji su izazvali promicatelji moderne žive liturgije” rekavši kako je Crkva nakon Vatikanskog sabora napustila svoje „kršćanske korijene”.
U članku kardinal za redovno misno slavlje predlaže sljedeće: svetu pričest bi trebalo primiti klečeći i na jezik, uključiti „molitve u podnožju oltara” koje se mole u starom obredu, te da svećenik nakon posvete hostije treba osigurati da prsti koji su je dotakli ostanu sjedinjeni.
Kardinal tvrdi kako oni koji služe stari obred mise, a dovode u pitanje Vatikanski koncil „teško griješe”, ali isto tako nadodaje kako reforme Koncila nisu u „suprotnosti” s onim što je bilo prije.
„Pogrešno bi bilo smatrati kako ova dva različita oblika liturgije predstavljaju dvije suprotstavljene teologije”, objašnjava Sarah.
„Prioritet je da, uz pomoć Duha Svetoga, možemo kroz molitvu i razmatranja ispitati kako se vratiti na zajednički reformirani obred, uvijek s ciljem pomirenja unutar Crkve”, piše kardinal. „Trenutno, još uvijek postoji nasilje, prezir i štetna oporba koja uništava Crkvu i gura nas dalje od jedinstva za koje je Isus molio i umro na križu.”
Pristalicama starog obreda naglašava da liturgija nije „muzejski eksponat”, već treba biti i „plodonosna za kršćane danas”. Kardinal Sarah također tvrdi da je bitno da oni koji pohađaju izvanredan oblik mise „aktivno sudjeluju“u liturgiji, a da Sveto pismo – koje se često čita na latinskom – postane razumljivo ljudima u klupama.
Kada je riječ o novijoj liturgiji, Sarah želi da svećenik ima manje istaknutu ulogu i želi veliki vidljivi križ na oltaru koji će postati „svima mjerilo i uporište”.
