Svećenikovo mjesto je na Križu. Kada slavi misu, on je na izvoru cijelog svoga života, a to je Križ. Celibat je jedan od konkretnih načina koji nam omogućuje da živimo ovo otajstvo križa u našem životu. Celibat upisuje križ na naše tijelo. Zato je celibat za suvremeni svijet nepodnošljiv. Svećenički celibat je skandal za moderan svijet, jer je križ skandal.
Često čujem kako je svećenički celibat samo pitanje povijesne discipline. Čvrsto vjerujem da je to pogrešno. Kako smo već rekli, celibat otkriva samu bit kršćanskog svećeništva, to jest savršenu konfiguraciju i potpunu identifikaciju svećenika s Kristom, Velikim svećenikom Novog saveza i budućih dobara (Heb 9,11). U tom smislu, svećenik nije samo alter Christus, drugi Krist, on je istinski ipse Christus, sam Krist. Euharistijskim posvećenjem, on je potpuno konfiguriran prema Kristu, on je tako reći “transsupstanciran”, preobražen, promijenjen u Krista. Budući da su Krist i apostoli živjeli u savršenoj čistoći i celibatu kao znaku svog potpunog i apsolutnog dara Ocu, od temeljne je važnosti i danas vidjeti celibat kao životnu potrebu Crkve. Govoriti o tome kao o sekundarnoj stvarnosti šteti svim svećenicima svijeta!
Duboko sam uvjeren da će relativizacija zakona svećeničkog celibata svećenstvo svesti na jednostavnu funkciju. Ali svećenstvo nije funkcija, nego stanje. Biti svećenikom ponajprije ne znači nešto činiti, nego nešto biti. A to je biti Krist; odnosno biti produžetak Kristove prisutnosti među ljudima. Krist je uistinu supružnik Crkve. On je ljubio Crkvu i predao se za nju “Da je posveti, očistivši je kupelju vodenom u riječi, Da on prikaže sebi slavnu crkvu, koja nema ljage ni nabora, ili što slično, nego da bude sveta i neokaljana.” (Ef 5,25-27). Svećenik za svoje strane daje sebe kao što je Krist sebe dao za cijelu Crkvu. Celibat ispoljava ovaj dar i njegov je konkretni i vitalni znak. Celibat je pečat križa na našem svećeničkom životu! On je krik svećenikove duše koji proglašava svoju ljubav prema Ocu i svoje potpuno samopredanje Crkvi!
Želja da se relativizira celibat dovodi do osuđivanja ovog radikalnog dara koji toliki vjerni svećenici žive od dana svoga ređenja. Želim kriknuti s tolikim svojim kolegama svećenicima da duboko patim zbog ovog prijezira prema svećeničkom celibatu! Naravno, na ovom području može postojati slabost. Ali onaj koji padne odmah se diže i slijedi Krista s više vjernosti i odlučnosti.
Kardinal Robert Sarah u Parizu, 25 svibnja 2019. godine
