Ako vjera više ne upravlja našim ponašanjem, onda Crkva nije za nas božanska stvarnost primljena kao dar, već stvarnost koja se može izgrađivati prema našim vlastitim idejama i vlastitom programu. Bio sam duboko šokiran i ranjen zbog načina na koji su neki pojedinci dočekali tekst Benedikta XVI. o Crkvi i sablazni spolnih zlostavljanja. Rekli su kako “ovo nije ono što treba biti rečeno”, nije ono što Crkvi treba kako bi ponovno postala vjerodostojna.
Crkvi ne trebaju stručnjaci za komunikaciju. Ona nije nevladina udruga u krizi koja se mora ponovno osmisliti kako bi opet postala popularna. Njezina legitimnost se ne može pronaći u anketama, već u Bogu!
Kao što kaže Benedikt XVI: „Kriza prouzročena brojnim slučajevima zlostavljanja od strane svećenika potiče da se Crkvu promatra kao nešto što je propalo, što sada moramo odlučno uzeti u svoje ruke i preoblikovati. Ali Crkva koju bismo mi sami stvorili ne može nam biti nikakva nada.” Kao što naglašava papa emeritus, baš zbog toga što smo upali u iskušenje da gradimo Crkvu na vlastitu sliku, stavili smo Boga na stranu, i sada gledamo kako se slučajevi zlostavljanja samo množe. Ne upadajmo u istu zamku! Ove zloupotrebe otkrivaju Crkvu koju su ljudi pokušali uzeti u svoje ruke! Tako sam duboko žalostan kada čitam teološki tekst u kojem piše da je Crkva kriva za “kolektivni grijeh”. Ista dominikanska sestra (s. Véronique Margron) nas poziva da preispitamo “koncepciju istine”. Katolička Crkva u njenim mislima mora odbaciti “svaku pretenziju na stručnost ili izvrsnost u domeni svetosti, istine i morala.”
Takav pristup vodi samo još ekstremnijem obliku subjektivizma. Vraća nas upravo u ono što je izazvalo krizu. Jer ako Crkva više ne uči istinu i moralnost, tko bi onda mogao tvrditi da postoje stvari koje nikada ne smijemo učiniti? Još jednom, ako Bog objektivno ne postoji, ako istina ne polaže pravo na nas, onda je sve dopušteno!
Što je onda put naprijed kojeg predlaže Benedikt XVI? Jednostavno je. Ako je uzrok krize naše zaboravljanje Boga, onda moramo vratiti Boga u središte! U Crkvi i u našim liturgijama, moramo još jednom prepoznati primat Boga, prisutnost Boga, njegovo objektivno i stvarno prisustvo. Kao prefekt Kongregacije za bogoštovlje, dotakla me je primjedba Benedikta XVI. Tvrdi da je “u razgovorima sa žrtvama pedofilije bio jako svjestan potrebe za obnovom vjere u stvarnost Isusa Krista koja nam je dana u Presvetom oltarskom sakramentu” (III, 2).
Moram istaknuti: ovdje se ne radi o zaključku teološkog stručnjaka već o mudrim riječima pastira koji je dopustio da ga duboko dirnu priče žrtava pedofilije. Benedikt XVI. je svojom dubokom osjetljivošću shvatio da poštovanje prema euharistijskom tijelu našeg Gospodina uvjetuje naše poštovanje prema čistim i nedužnim tijelima djece.
“Euharistija je devalvirana”, tvrdi Benedikt. Danas svjedočimo načinu postupanja prema Presvetom sakramentu koji “uništava veličinu Otajstva”. S papom emeritusom duboko sam uvjeren da, ako se ne klanjamo euharistijskom tijelu našeg Gospodina, ako ga ne tretiramo sa strahom istovremeno prožeti radošću punom poštovanja, onda će se u našoj sredini pojaviti napast da se oskvrnu i tijela djece.
Želim istaknuti Benediktov zaključak: “kada razmišljamo o tome što učiniti, postaje jasno da nam ne treba druga Crkva, koju bismo izumili po svome nacrtu. Namjesto toga, nužno je obnoviti vjeru u darovanu nam stvarnost Isusa Krista u Sakramentu. ”
U zaključku ponavljam s papom Benediktom: da, Crkva je puna grešnika. Ali Crkva nije u krizi. Mi smo. Đavao želi da sumnjamo. Želi da mislimo da Bog napušta svoju Crkvu. Ne, ona je uvijek Božje polje, gdje raste ne samo zlo, nego i dobro. “Podjednako snažno naviještati oboje nije lažna apologetika, nego nužno služenje istini.” Benedikt XVI. sam dokazuje tu točku u svojoj osobi. Njegova prisutnost u molitvi i učenju u našoj sredini, u srcu Crkve, u Rimu, to potvrđuje. Da, među nama su doista lijepe božanska zrna.
Odlomak iz zaključka govora kardinala Roberta Saraha, prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, u Rimu u Centru Saint-Louis (Institut Français), 14. svibnja 2019., povodom predstavljanja francuskog izdanja knjige Zamalo će večer i dan je na izmaku.
Cijeli tekst, koji svakako preporučujemo, objavljen je na stranicama Catholic World Report ovdje
