5. ožujka uzoriti kardinal Robert Sarah je održao predavanje na temu liturgije i nove evangelizacije vjernicima koji su se okupili u crkvi sv. Eugene u Parizu. Jean-Marie Vaas je o tom susretu objavio članak u Riposte Catholique, vodećem on-line glasilu za katolike u Francuskoj, pa prenosimo najzanimljivije detalje:
Kardinal je opširno govorio o svom putu prema vjeri: njegovom iskustva iz djetinjstva s redovničkim misionarima u Gvineji i njihovom impresivnom svjedočanstvu vjere i zalaganju za život služenja i molitve; njegovom boravku u sjemeništu u Obali Bjelokosti, putovanjima u Francusku i Senegal; ređenju 1969. godine; imenovanju za biskupa Conakry-a, glavnog grada Gvineje, usred dugog obračuna između Svete Stolice i tada komunističke gvinejske vlade; te razdoblju kada je bio tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda. Osobno iskustvo kardinala Saraha omogućuje mu da s autoritetom govori o progonima u životu Crkve: “Kada je Crkva progonjena, onda Crkva cvjeta, kada Crkva pati onda je najljepša.”
Kardinal je također govorio o Drugom vatikanskom koncilu, te ponudio svoje razmišljenje o tome kako pristupiti dokumentima tog sabora. Kontekst dokumenata Sabora, rekao je, vrijeme je u kojem se društvo počelo sve više i više distancirati od Boga. Sami dokumenti, kada se čitaju iz “Božje – centrirano perspektive” su pokušaj da se olakša oporavak odnosa između Boga i čovječanstva. Na taj način, Sacrosanctum Concilium, koji je usmjeren na svetu liturgiju, u suštini želi ponovno otkriti osjećaj istinske adoracije, u čijem srcu je ponovno otkrivanje Boga. Lumen gentium, koji se bavi Crkvom, doživljava kao poziv povratku na izvore vitalnosti Crkve, i njezinoj intimnoj vezi s Bogom. Vrijednost koncilskih dokumenata, naime, ne leži toliko u njihovom pokušaju da Crkvu približe svijetu, nego u pokušaju da se svijet dovede bliže Bogu. Međutim, govor o Bogu, rekao je kardinal Sarah, ne može ostati na razini teorijske rasprave: “Bog je onaj s kojim sam u dijalogu. On govori meni, i ja govorim Njemu“.
Kardinal Sarah je također imao oštre riječi kritike za sadašnju krizu vjere na Zapadu i kulturu, koja je “odana svojim tehnološkim i znanstvenim dostignućima“, dodavši kako je suvremeni čovjek sebe postavio kao arbitara morala, misleći- “Mi smo ti koji odlučujemo što je zlo i što je dobro“. Kardinal je naglasio opasnost od takvog razmišljanja i predložio jedino moguće rješenje koje se nalazi u povratku Bogu jer “bez Boga, čovjek ne zna ni tko je ni kamo ide“.
Jedna od važnijih tema kardinalova predavanje bilo je ono što je on opisao kao potrebu “pomirenja između katolika” – upozorivši na podijele među laicima u Francuskoj, ali i izvan nje, na one koji su objeručke prihvatili novitete koji su uslijedili nakon Drugog vatikanskog sabora i one koji ih odbacuju i traže povratak na višegodišnju tradiciju Crkve – osobito na tradicionalnu latinsku misu. Kardinal Sarah je rekao da je ključ ovog pomirenja u iskrenoj molitvi, koja postaje nemoguća kad je čovjek ispunjen mržnjom prema svojoj braći. Moliti bez ljubavi, rekao je kardinal, je kao da činite svetogrđe.
Kardinal Sarah je nadalje naglasio napore pape Benedikta XVI., koji je izdavši svoj Motu proprio Summorum Pontificum želio pomiriti ove dvije struje, te najavio da će kao prefekt Kongregacije za bogoštovlje i dalje raditi na viziju koji je Papa emeritus promovirao. Sveta liturgija je djelo ljubavi– rekao je; dakle, ljubimo jedni druge, i dopustimo liturgiji da nas ojača u ljubavi prema Bogu.
Kardinal je također govorio o potrebi svjedočenja Krista u našim životima, podsjećajući na riječi našeg Gospodina: “Po ovome će svi ljudi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Iv 13,35). Naime, s obzirom na rasprave na Sinodi 2014. oko pitanja dopuštenja pričesti javnim preljubnicima, odnosno tzv. “razvedenima i ponovno vjenčanima“, kardinal je rekao da postoji jasna tendencija “kojom bi se Evanđelje smanjilo na minimum“. Kao suprotnost naveo je dramatična svjedočanstva onih kršćana u Africi i na Bliskom istoku koji se suočavaju sa strašnim progonom, ali koji ostaju vjerni Kristovima riječima i zapovijedima. Konkretno, ovo se odnosi na položaj Nigerijaca, koje pate pod divljačkim barbarizmom Boko Harama, koji ujutro idu u crkvu ne znajući hoće li se vratiti živi u večernjim satima.
U pitanjima koji su uslijedila nakon predavanja, jedan od vjernika je zapitao kakav je status Tradicionalne misa, a riječi kardinala su bile jasne: „Ne možemo napustiti obred sv Pija V., obred koji je formirao tolike svece u Crkvi.“
Drugi vjernik ga je pitao za “periferije”, pojam koji je popularizirao papa Franjo. Kardinalov odgovor, iako suptilan, bio je jednako jasan: moramo uvijek ostati svjesni “centra”, što je ništa drugo nego Isus Krist, naš Gospodina. “Centar čovječanstva je križ, koji je samo središte Bože ljubavi.”
