Kad je papa Franjo u veljači prihvatio ostavku kardinala Saraha, mnogi su predviđali izoliranost popularnog afričkog klerika.
Ipak, proteklog su ga tjedna dva imenovanja još jednom dovela u središe crkvene hijerarhije.
Prvo je bilo njegovo imenovanje za kardinalnog svećenika, pomak od njegove dosadašnje uloge kardinala đakona.
Kardinali svećenici su najbrojniji od tri reda kardinala katoličke crkve, po rangu iznad kardinala đakona, a ispod kardinala biskupa. Oni su uglavnom biskupi važnih biskupija iz cijeloga svijeta, među njima ima nekih koji imaju funkcije u samoj vatikanskoj kuriji. Svaki kardinal svećenik ima svoju titularnu crkvu u Rimu, pored toga što su oni biskupi i nadbiskupi u dijecezama širom svijeta. Kardinalu Sarahu je dodijeljena Bazilka Sv. Ivana Bosca u Tuscolani još 2010. godine, kada je dobio titulu kardinala đakona.
Drugo imenovanje je na Twitteru objavio sam kardinal, a radi se o mjestu u Kongregaciji za Istočne Katoličke Crkve.
Kongregacija za Istočne Crkve (lat. Congregatio pro Ecclesiis Orientalibus) odgovorna je za kontakt s Istočnim katoličkim Crkvama, pomoć u njihovom razvoju te zaštitu njihovih prava. U potpunosti je odgovorna za sve biskupije raznih istočnih obreda (antiohijskog, aleksandrijskog, bizantskog). O toj kongregaciji ovise Papinski institut za orijentalne studije, Institut sv. Ivana Damaščanskog za istočne svećenike koji studiraju u Rimu i pet kolegija za Armence, Etiopljane, Grke, Ruse i Ukrajince. Preteču ove kongregacije osnovao je 1862. godine papa Pio IX., a Kongregaciju u svom sadašnjem obliku 1917. godine osnovao je papa Benedikt XV. motuproprijem “Dei Providentis” kao “Sveta kongregacija za orijentalne Crkve”.
Kongregacija se bavi pitanjima crkava u: Egiptu i na Sinajskom poluotoku, Eritreji i sjevernoj Etiopiji, južnoj Albaniji i Bugarskoj, Cipru, Grčkoj, Iranu, Iraku, Libanonu, Izraelu (i palestinskim teritorijima), Siriji, Jordanu i Turskoj.
