U knjizi koja je izazvala veliku uznemirenost [U ormaru Vatikana, Frédérica Martela], autor piše da u Vatikanu ima mnogo homoseksualnih prelata. On daje vjerodostojnost optužbama nadbiskupa Vigana o utjecaju moćne homoseksualne mreže u samom srcu rimske kurije. Što mislite o ovome? Postoji li problem homoseksualnosti u srcu Crkve i ako je tako, zašto je to tabu tema?
Kardinal Sarah: Crkva danas s Kristom proživljava sramotnu agoniju. Grijesi njezinih članova vraćaju joj se kao udarci po licu. Neki su pokušali instrumentalizirati ove grijehe kako bi izvršili pritisak na biskupe. Neki žele prisvojiti osudu i jezik svijeta. Neki su biskupi popustili pod pritiskom. Vidimo ih kako pozivaju na napuštanje svećeničkog celibata ili stvaranje nezdravih izjava o homoseksualnim činima. Trebamo li biti iznenađeni? Apostoli su okrenuli leđa u Maslinskom vrtu. Napustili su Krista u njegovom najtežem trenutku.
Moramo biti realni i konkretni. Da, postoje grešnici. Da, postoje nevjerni svećenici, biskupi, pa čak i kardinali koji ne poštuju čistoću. Ali također, i ovo je također vrlo ozbiljno, ne uspijevaju se čvrsto držati doktrinarne istine! Oni zbunjuju kršćanske vjernike svojim zbunjujućim i dvosmislenim jezikom. Oni izopačuju i falsificiraju Božju Riječ, voljni je izvrnuti i saviti da bi dobili odobrenje svijeta. Oni su Juda Iškariotski našeg vremena.
Grijeh nas ne bi trebao iznenaditi. S druge strane, moramo imati hrabrosti nazvati ga imenom. Ne smijemo se bojati ponovno otkriti metode duhovne borbe: molitvu, pokoru i post. Moramo imati jasnu viziju kako kažnjavati nevjeru. Moramo pronaći konkretna sredstva da je spriječimo. Vjerujem kako je bez zajedničkog molitvenog života, bez minimuma zajedničkog bratskog života između svećenika, vjernost iluzija. Moramo gledati na model opisan u Djelima apostolskim.
Što se tiče homoseksualnog ponašanja, nemojmo pasti u zamku manipulacija. Ne postoji ‘problem homoseksualnosti’ u Crkvi. Postoji problem grijeha i nevjernosti. Ne ponavljajmo vokabular LGBT ideologije. Homoseksualnost ne definira identitet osoba. Opisuje određene devijantne, grešne i perverzne radnje. Za ova djela, kao i za druge grijehe, poznata su sredstva. Moramo se vratiti Kristu i dopustiti mu da nas obrati. Kada je krivnja javna, moraju se primijeniti kazne propisane crkvenim zakonom. Kazna je milosrdna, čin milosrđa i bratske ljubavi. Kaznom se nadoknađuje šteta učinjena općem dobru i dopušta krivcu da se iskupi. Kazna je dio očinske uloge biskupa. U konačnici, moramo imati hrabrosti da jasno primijenimo norme koje se tiču prihvaćanja bogoslova. Muškarci čija je psihologija duboko i trajno usidrena u homoseksualnosti, ili koji prakticiraju dvoličnost i laž, ne mogu biti prihvaćeni kao kandidati za svećenstvo.
Iz intervjua kardinala Roberta Saraha za Le Nef, povodom objavljivanja njegove nove knjige Zamalo će večer i dan je na izmaku.
