Ako svećeniku „nije stalo do duša, onda on postaje beskoristan“.
Eminentni afrički kardinal snažno je naglasio identitet katoličkog svećenika kao skrbnika duša.
„Danas malo govorimo o Evanđelju i više ne govorimo o dušama“, rekao je u nedavnom intervjuu kardinal Robert Sarah, bivši prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata.
„Danas se pastoralna skrb uglavnom bavi tijelom, životom, materijalnim stvarima“, dodao je kardinal.
Dakle, Isus kaže: „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a izgubi dušu svoju“, ali moderni prijevodi kažu „a život svoj izgubi“ (Mt 16, 26).
Kardinal je istaknuo da katolici prije svake svete pričesti ponavljaju riječi pobožnog rimskog vojnika kojima će njihova duša ozdraviti, i tim riječima ćemo biti spašeni.
„Svećenik treba brinuti o dušama“, odlučno je izjavio kardinal Sarah.
„Ako mu nije stalo do duša, postaje beskoristan. To za svećenika znači da se treba brinuti o drugima, da bude liječnik duša, poput svetog Ivana Arškog”.
Sarah je imao polusatni intervju s novinarom Lorenzom Bertocchijem koji je objavljen u ovom mjesečnom izdanju talijanskog katoličkog časopisa Il Timone („Kormilo“), te je odgovorio, između ostalog, na pitanja o krizi suvremenog svećenstva, svećeničkom celibatu i svećeničkom identitetu.
U vezi s krizom, kardinal je izjavio da je sve „što u sebi nosi jasne znakove stabilnosti, nepromjenjivosti i vječnosti“ u našem društvu – uključujući svećeništvo i brak – u krizi. Sarah je objasnio da „čovjek današnjice“ živi na senzacijama, emocionalnim impulsima i materijalnim stvarima, misli da se život posvećen duhovnim i natprirodnim vrijednostima čini „nemogućim ili apsurdnim“.
„Svećenički život postaje žrtvom zbog ove krize koja je uzrokovana modernošću“, rekao je Sarah.
„Svećenički poziv uvijek se rađa u kontekstu vjere u čovjekov život i zajednicu, bila to obitelj ili župa“, nastavio je kardinal.
„Bez vjere u Boga ne bi se mogao razumjeti razlog da se cijeli svoj život daje za Krista, za Crkvu i za duše. Za mnoge muškarce danas je svećeništvo… beskoristan život, osim kada se bavi materijalnim potrebama drugih“.
Ali, kako ističe Sarah, nije potrebno biti svećenik da bi materijalno uzdržavali ljude. Svećenici su pozvani preuzeti misiju koju je Isus ostavio jedanaestorici vjernih apostola.
„U trenutku kada smo odlučili slijediti svećenički poziv, odlučili smo predstavljati Krista u svijetu, na ovoj zemlji, da reflektiramo Sunce koje je Krist“, rekao je kardinal.
„Odlučili smo primiti i nastaviti misiju koju je Isus ostavio i povjerio svojim apostolima prije nego što se vratio Ocu“.
Očigledna „beskorisnost“ svećeničkog poziva je obilježje koje daje smisao svećeničkom životu, rekao je Sarah i osudio suvremene „ne-katoličke“ trendove u katoličkoj teologiji koji su pridonijeli krizi svećeništva.
„Određena liberalna, antropomorfna teologija osiromašila je narav i identitet katoličkog svećenstva, dajući mu funkcionalističku i horizontalnu dimenziju“, rekao je kardinal.
„Ova teologija, koja je nadvladala u Crkvi i koju su mnogi oci [Koncila] podržavali prije, za vrijeme i nakon rada u sjednicama [Drugog vatikanskog] koncila, ne predstavlja ni um Crkve ni većine Otaca koji su sudjelovali na posljednjem koncilu“.
Sarah je objasnio da je ovo „ne-katoličko“ razmišljanje, kako ga je definirao papa Pavao VI., ušlo u katoličke fakultete, sjemeništa i župe te „zagadilo nauk o svećeništvu i način života tolikog broja svećenika“.
Svećenički celibat je „korisniji nego ikad prije“
Što se tiče poziva na ukidanje obveze celibata, Sarah je rekao da se koristi „stari“ argument da je celibat uzrokovao nedostatak svećenika, te takav argument zapravo predstavlja „izgovor“. Pozivajući se na knjigu o svećeničkom celibatu koju je nedavno napisao s papom Benediktom XVI., kardinal je pohvalio celibat kao „dar“ i „znak suobličenja Kristu“.
„Svećenički celibat je u Crkvi jedan je od najrječitijih znakova nadnaravne i transcendentne dimenzije svećeništva koju je odredio sam Isus“, rekao je kardinal.
„To je dar koji je Katolička crkva čuvala od samih početaka, od apostolskih veza, čuvajući ga kao znak suobličenja s Kristom“.
Celibat isto tako pomaže svećeniku da sliči Kristu, posebno u svojoj predanosti dušama.
„Svećenik mora nalikovati Kristu, zaručniku Crkve“, rekao je Sarah.
„On nema druge ljubavi osim Crkve i duša zbog kojih daje svoj život, poput Isusa“, dodao je kardinal.
„Ovaj znak / skandal za današnji svijet korisniji je nego ikada“.
U društvu u kojem masovni mediji šire „panseksualističku i erotsku kulturu“, mladim ljudima trebaju svećenici u celibatu kao uzori velikodušne i nesebične ljubavi „kako bi otkrili ljepotu ljubavi koja se daje svima, a da nisu isključivi prema nekome, poput ljubavi našega Gospodina Isusa prema nama“.
Kardinal je naglasio da je za takav život potreban trening duhovne askeze „jer ne nedostaje prilika za iskušenja“. Primijetio je da danas u svećeničkom životu postoji mnogo opasnosti, posebno za mlade svećenike, zahvaljujući mladosti provedenoj s lošim društvom i / ili ispred televizije i računala, bez odgovarajućih modela života. Neznanje kako strukturirati svoj dan predstavlja veliki problem za svećenike, kao i trošenje previše vremena na internetu.
„Istina je da čvrsta doktrinarna priprema nije dovoljna za izbjegavanje grijeha, ali dobra priprema, formacija i dobar duhovnik su čvrsta osnova za osobni duhovni život [svećenika]“, rekao je Sarah i naglasio da svećenik ne bi smio prepustiti svoju trajnu duhovnu formaciju „slučaju“, već formirati vlastitu dušu prije nego što se pobrine za druge ljude. Međutim, istovremeno, svećenik mora imati „žara“ za druge duše.
„U svjetlu onoga što je rečeno, slijedi važnost brige za duše, revnost za duše, to jest gorljivost za duše, što je i u interesu pastira da male ovce koje su u njegovoj skrbi uputi prema vječnom spasenju“, rekao je kardinal Sarah i opširno citirao homiliju pape Benedikta XVI. s Veliki četvrtka iz 2012. godine:
„…Kao svećenici… brinemo se za cjelovitost čovjeka, uključujući i njegove fizičke potrebe… Pa ipak, zabrinuti smo ne samo za tijelo, već i za potrebe duše: s onima koji pate od kršenja njihovih prava ili zbog ljubavi, s onima koji nisu u stanju shvatiti istinu, onima koji pate zbog nedostatka istine i ljubavi. Brinemo se za spas muškaraca i žena, za spas njihovih duša i tijela. Kao svećenici Isusa Krista s oduševljenjem izvršavamo svoju zadaću. Svećenik nikada ne bi smio imati dojam da savjesno radi samo dok je na dužnosti, a vrijeme prije i poslije posla pripada samo njemu. Svećenik nikada ne djeluje samo zbog sebe. Ljudi moraju osjetiti našu revnost kroz koju svjedočimo vjerodostojno Evanđelje Isusa Krista“.
Kardinal Sarah je poznat i voljen u cijeloj Katoličkoj Crkvi zbog svoje privrženosti Učenju i duhovnim spisima, što uključuje sljedeće knjige: Bog ili ništa (2015.), Snaga tišine (2016), Zamalo će večer i dan je na izmaku (2019) i Iz dubine naših srca (2020.), knjigu koju je izdao u suradnji s Benediktom XVI. i koja slavi celibat.
Kardinal Robert Sarah rođen je u Gvineji 1945. godine, a za svećenika je zaređen 1969. godine. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je nadbiskupom Conakryja deset godina kasnije, kada je Sarah imao tek 34 godine. Imenovan je 2001. tajnikom Kongregacije za evangelizaciju naroda. Devet godina kasnije, papa Benedikt XVI. imenovao ga je predsjednikom Papinskog vijeća „Cor Unum“. Kardinalom je postao 2010. Papa Franjo imenovao ga je prefektom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata 2014. te prihvatio njegovu ostavku 2021., otprilike šest mjeseci nakon što je kardinal napunio 75 godina.
