Povijest će pamtiti Benedikta XVI., ne samo kao velikog teologa, već i kao papu Summorum Pontificum-a, papu liturgijskog mira, koji je pomoću latinsko-gregorijanske liturgije izgradio ekumenski most s kršćanskim Istokom.
Ostat će zapamćen kao Papa kojemu je u srcu bila želja da ponovno pronađe kršćanske korijene i jedinstvo Europe. Protivio se besmislenom sekularizmu [laicizmu] i raspadanju europske kulture.
Slijedom Motu Proprio Summorum Pontificum, unatoč poteškoćama i otporu, Crkva je krenula putem liturgijske i duhovne reforme, koja je, iako spora, nepovratna.
Unatoč nepopustljivim klerikalnim stavovima koji su se suprotstavljali časnoj latinsko-gregorijanskoj liturgiji, stavovima tipičnim za klerikalizam koje je papa Franjo više puta osuđivao, u srcu Crkve pojavila se nova generacija mladih.
Ovo je generacija mladih obitelji koja pokazuje da ova liturgija ima budućnost jer ima prošlost, povijest svetosti i ljepote koja se ne može izbrisati ili ukinuti preko noći.
Crkva nije borilište na kojem se igra da bi se pobijedilo pokušavajući naštetiti duhovnoj osjetljivosti braće i sestara u vjeri.
Kao što je Benedikt XVI. rekao francuskim biskupima: “U Crkvi ima mjesta za svakoga”, jer znamo se odnositi jedni prema drugima s poštovanjem i živjeti zajedno, slaveći Gospodina u Njegovoj Crkvi i ostajući u jedinoj istinskoj Vjeri.
Liturgijska kriza dovela je do krize vjere. Na isti način, poštivanje dvaju oblika latinske liturgije, redovnog i izvanrednog, prožet će nas misijskim poticajem za evangelizaciju i napokon ćemo moći pobjeći iz „tunela krize“.
Serija tweetova kardinala Roberta Saraha objavljena 8. srpnja 2021
