Kardinal Robert Sarah prefekt Kongregacije za bogoštovlje pozvao je na vjerniju provedbu Konstitucije Drugog vatikanskog koncila o svetoj Liturgiji “Sacrosanctum Concilium” te se potužio zbog pogrešnih tumačenja nauka o “aktivnom sudjelovanju” i predložio dodatak za Rimski misal kako bi se bolje mogao očitovati kontinuitet izvanrednih i redovnih oblika slavljenja mise.
“Liturgija je u suštini Kristovo djelo“, pisao je Sarah u najnovijem izdanju L’Osservatore Romano. “Ako ovo bitno načelo nije primljeno u vjeri, onda postoji mogućnost da liturgija postane ljudsko djelo, odnosno slavljenje same zajednice.“
Kardinal nastavlja:
“govoriti o “slavlju zajednice” nije bez dvosmislenosti i zahtijeva pravi oprez. Participatio actuosa [aktivno sudjelovanje] stoga ne bi trebalo shvaćati kao potrebu za nekim djelovanjem. Ova točka koncilskog učenje često se iskrivljuje. U stvarnosti to znači pustiti Krista da nas obuzme i da se priključimo njegovoj žrtvi.“
Navodeći učenje pape Franje, kardinal Sarah je kritizirao stav svećenika koji stavljaju sebe u centar pažnje tijekom liturgije.
“U potpunosti je u skladu s konstitucijom koncila, te doista prikladno, da se tijekom pokajničkog čina, pjevanja Glorie, zborne molitve i euharistijske molitve, svi, i svećenik i vjernici, zajedno okreću prema Istoku, da izraze svoju volju da sudjeluju u bogoštovlju i otkupljenju koje je ostvario Krist.“
Sarah objašnjava- “Ovakav način liturgijske obnove bi se lijepo mogao uspostaviti u katedralama, gdje liturgijski život mora biti uzor.“
Nastavljajući svoju raspravu o “aktivnom sudjelovanju“, kardinal Sarah kritizira “suvremeni zapadni mentalitet” po kojem vjernici uvijek moraju biti “zauzeti” i zbog kojih misa mora biti služena “gostoljubivo“.
Naprotiv, “sveto strahopoštovanje” i “radostan strah zahtijevaju našu tišinu u prisutnosti božanskog veličanstva. Često se zaboravlja da je sveta šutnja jedan od načina utvrđenih na Koncilu radi poticanja sudjelovanja.“
Kardinal Sarah je podsjetio na nauk koncila po kojem vjernici trebaju “biti u stanju izgovoriti ili zajedno pjevati na latinskom one dijelove ordinarija mise koji se odnose na njih”, i rekao da liturgija “mora prestati biti mjesto neposlušnosti u Crkvi.”
Konstitucija o svetoj liturgiji, naglasio je, se ne smije čitati s “hermeneutikom prekida”.
“Bilo bi pogrešno shvatiti izvanredni oblik rimskog obreda kao nešto što dolazi iz druge teologije“, rekao je kardinal. Kako bi pokazali da su redovni i izvanredni oblici “u kontinuitetu i bez suprotnosti“, bilo bi “poželjno” imati dodatak u predstojećem izdanju Rimskog misala koji bi celebrantima u redovnom obliku omogućio korištenje pokajničkog obreda i prinošenje po izvanrednom obliku.
“Ako živimo u ovom duhu, onda će liturgija prestati biti mjesto rivalstva i kritike“, i umjesto toga biti mjesto na kojem aktivno sudjelujemo u nebeskoj liturgiji, zaključio je kardinal.
