Zahvaljujem Vam što ste mi dali knjigu Bref examen de la Communion dans la main… Pažljivo sam je pročitao, jer autori postavljaju pitanje koje je bitno i bolno, o kojem sam govorio u raznim prigodama, uključujući i konferenciju za članove udruženja Sacra Liturgia, u Milanu, 6. lipnja 2017. Posebno sam istaknuo temu pričesti na ruku, ponizno predlažući da ovo pitanje, u miru i iskrenosti, ispitaju biskupi, pojedinačno ili na kolegijalni način.
Znamo da odbijanje ili napuštanje iskustava i vrijednosti prošlosti nije uvijek urodilo dobrim plodom kod mnogih naših suvremenika. Čini mi se da je pričest na ruku praksa koju treba snažno obeshrabriti na temelju prethodnih odredbi Crkve. Napustiti crkvenu baštinu bez razlučivanja ili iz čisto ideološkog stava može nanijeti veliku duhovnu štetu dušama. Pričest na ruku uključuje velike opasnosti od profanacije i pokazuje nedostatak poštivanja prema svetoj Euharistiji. Prije svega, postoji rizik da se Kristovo tijelo izloži svetogrđu.
Kao što vidite, brige autora ove knjige su slične mojima. Šteta je što više svećenika koji obično slave sv. misu prema izvanrednom obliku rimskog obreda nisu bili povezani sa nastankom ove knjige, čak i ako su neki od njih citirani, poput o. Christophea Kruijena. Prije svega, želio bih naglasiti kvalitetu objavljenog djela. Trojica svećenika su ovo pitanje proučavali iz tri komplementarna ugla: povijesnog (Canon de Guillebon), liturgijskog (vlč. Barthe) i kanonskog (o. Rivoire). Doprinosi autora su vrlo vrijedni i neoborivi. To je precizno, cjelovito, dobro dokumentirano djelo, s citatima izvora u bilješkama. Zaključak Jeanne Smits, u kojem ona navodi impresivan popis žalosnih činjenica, na prvi pogled mogao bi se činiti prilično polemičnim, a ipak ona, govoreći u ime mnogih vjernih, ima zaslugu pokazati posljedice na univerzalnoj razini ove štetne prakse. Zaključno, mislim da će ova knjiga biti važan element u razmišljanju koje želim potaknuti na ovu temu s obzirom na povratak tradicionalnoj praksi pričesti na usta, o čemu sam već govorio na konferenciji u Milanu: „Sveta Majka Terezija iz Kalkute je primala Isusa u svoja usta, poput malog djeteta koje ponizno dopušta da ga Bog hrani“. Bilo joj je bolno i žalosno vidjeti kršćane koji primaju svetu pričest na ruku. Evo njezinih vlastitih riječi: „Kamo god idem, u cijelome svijetu, ono što me najviše žalosti je promatrati ljude kako se pričešćuju na ruku“. Na pitanje: „Što mislite da je danas najgori problem u svijetu?“ je bez zastajkivanja dala isti odgovor. Svima vama želim sretan i blagoslovljen Uskrs moleći se za nakane vaše zajednice. Povjeravam vas zagovoru Blažene Djevice Marije i svetom Josipu, čuvaru Svete obitelji i zaštitniku Sveopće Crkve, u ovoj godini koja je njemu posvećena.
Neka Vas Bog blagoslovi.
Budite sigurni u moju najiskrenije osjećaje po Srcu Isusovu.
Kardinal Robert Sarah
