Kardinal Robert Sarah u intervju za francuski list La Nef:
“Prvi Božji jezik je tišina.” Komentirajući lijepa, bogata razmatranja svetog Ivana od Križa, Thomas Keating u svom dijelu Poziv na Ljubav, piše: “Sve ostalo je loš prijevod. Da bi se razumjelo ovaj jezik, moramo naučiti biti tihi, i počivati u Bogu.“
Vrijeme je da ponovno otkrijemo pravi redoslijed prioriteta. Vrijeme je da ponovno stavimo Boga u središte naših problema, u središte našeg djelovanja i našeg života: jedino mjesto koje bi trebao zauzeti. Po tome će se naš kršćanski put moći utemeljiti na ovoj Stijeni, oblikovati u svjetlu vjere i hraniti u molitvi, što je trenutak tišine, intimni susret u kojem ljudsko biće stoji licem u lice s Bogom kako bi mu se poklonilo i izrazilo svoju sinovsku ljubav prema Njemu.
Nemojmo se zavaravati. Ovo je doista važna stvar: kako bi otkrili Božji smisao. Sada nam Otac dopušta da mu pristupimo samo u tišini. Ono što je Crkvi danas najpotrebnije nisu reforme administracije, ili neki novi pastoralni program, odnosno strukturalne promjene. Program već postoji: to je onaj koji smo uvijek imali, izvučen iz Evanđelja i iz drevne tradicije. On je usredotočen na Krista osobno, kojeg moramo upoznati, ljubiti i slijediti kako bi živjeli u njemu i po njemu, transformirati naš svijet koji se degradira, jer ljudi žive kao da Bog ne postoji. Kao svećenik, kao župnik, kao Prefekt Kongregacije, kao kardinal, moj prioritet je reći da samo Bog može zadovoljiti ljudsko srce.
Mislim da smo žrtve površnosti, sebičnosti i svjetovnog duha koji se proširio našim medijski-vođenim društvom. Gubimo se u borbi za utjecaj, u sukobima između osoba, u narcisoidnom, uzaludnom aktivizmu. Nadimamo se od ponosa i pretenzija, zarobljeni željom za moći. Radi titula, profesionalnih ili crkvenih dužnosti, prihvaćamo grešne kompromise. No, sve to prolazi poput dima. Želim pozvati kršćane i ljude dobre volje da uđu u tišinu; jer bez nje, živimo u iluziji. Jedina stvarnost koja zaslužuje našu pažnju je sam Bog, a Bog šuti. On čeka našu tišinu kako bi se otkrio.
Vraćanje osjećaja za tišinu je stoga prioritet, hitna nužnost.
Šutnja je važnija od bilo kojeg drugog ljudskog čina. Zato što izražava Boga.
Prava revolucija dolazi iz tišine; ona nas vodi prema Bogu i prema drugima, tako da se možemo ponizno staviti u njihovu službu.
