Zanimljiv članak obavljen je u Catholic Herald-u ovaj tjedan gdje autor Philip Booth, direktor na britanskom Insitute for Economic Affaris, analizira posljedice sve prisutnijeg govora o ‘zlu’ slobodnog tržišta koji se mogu čuti od strane kardinala Oscara Maradiaga i drugih svećenika vođenih ‘ideologijom’ teologije oslobođenja:
Postoji vrijeme i mjesto za “parole” – tj.korištenje suvišnih fraza za komuniciranje složenih poruka. Po mom mišljenju, zaređeni službenici Crkve trebali bi izbjegavati parole poput kuge, posebno kada je u pitanju politika i ekonomija. Slogani koji prenose dojmove koji su daleko od istine posebno su opasni jer naši svećenici imaju poziv da komuniciraju istinu o moralnim i teološkim pitanjima. Govoreći stvari koje nisu istinite (ili su u najboljem slučaju vrlo diskutabilne) o gospodarstvu potkopava se poštovanje prema svećenicima i kada govore o pitanjima u kojima su (ili bi trebali biti) stručnjaci s autoritetom.
Stoga je razočaravajuće čuti kardinala Oscara Rodrigueza koji je napisao prošlog tjedna: “U ovom trenutku slobodno tržište je proizvelo jedan sektor koji cvjeta: socijalnu isključenost“.
Dvije tvrdnje se moraju odmah istaknuti. Prva je da je posljednjih šest godina (vrijeme o kojem kardinal govori) nastavak razdoblja od 25 godina tijekom kojih se apsolutno siromaštvo smanjilo brže nego u bilo kojem prethodnom razdoblju u ljudskoj povijesti. Siromaštvo je palo, jer su zemlje postale otvorenije za trgovinu i usvojen je sustav vladanja u kojem se više podržava vladavina prava, privatna imovina, pravilno pravosuđe i tako dalje. Ovo su preduvjeti da bi se tržište razvijalo. Naravno, neke zemlje još uvijek imaju puno posla pred sobom.
Drugo, oni koji žive na marginama u, primjerice Hondurasu, domovini kardinala Rodrigueza, ne pate zbog slobodnog tržišta, nego zbog korupcije i nedostatka osnovnih uvjeta da bi tržište uopće funkcioniralo. Nije slučajno da je Čile ekonomski najslobodnija zemlja u Srednjoj i Južnoj Americi, te da ima i najmanji postotak ljudi koji žive u apsolutnom siromaštvu, dok je Honduras 112. najslobodnija zemlja u svijetu a četvrtina stanovništva živi u apsolutnom siromaštvu. Prema Izvješću Svjetske banke o lakoći poslovanja i pokretanju poduzeća, Honduras je na 162.-om mjestu (od ukupno 189 zemalja). U zemljama Južne i Srednje Amerike, ljudi nisu isključeni iz tržišta zbog tržišta.
Doduše, kardinal je zapravo govorio o bogatim zemljama, osobito o Italiji i Španjolskoj, gdje je i izgovorio svoje komentare. Dakle, kakva je situacija na Zapadu? Jeli slobodno tržište divljalo tijekom posljednjih nekoliko desetljeća? Odgovor na to je nedvosmisleno “ne”. Gdjegod su se uvodile raznorazne mjere- regulacije, socijalne ili državne potrošnje – tržišta su postajala sve više i više ograničena.
U većini najvećih svjetskih gospodarstava, državna potrošnja kao dio nacionalnog dohotka se više ili manje udvostručila između 1950. i 2010. Socijalne države su razvijene do te mjere da su davala nemoguća obećanja (dok stanovništvo stari), a to objašnjava zašto su mladi – i njihovi poslodavci – oporezivani tako visoko, a opet se tako malo vraća u vidu državnih usluga i podrške u vrijeme nezaposlenosti. Broj donesenih novih zakona i propisa i udio ljudi koji rade za vladu također su se povećali tijekom prošle generacije. To je čak istina i u financijskom sektoru. Daleko od deregulacije koju mnogi ljudi identificiraju s bankarstvom i drugim područjima financija; oni su postali sve više i više ograničeni pravilima i propisima. U 2011., bilo je 14.200 novih bankarskih propisa širom svijeta. Prije financijskog sloma, Velika Britanija je imala oko 1.000.000 stavaka financijske regulacije.
Naravno, moglo bi biti da su Španjolska i Italija – zemlje koje je kardinal istaknuo – izdvojeni slučajevi. Možda su žarišta slobodnog tržišnog liberalizma u suprotnosti s općim trendom. Nažalost, to nije točno. Što se tiče slobode tržišta, Španjolska je 22. najslobodnija zemlja u Europi, a Italija je na 35. mjestu.
Sigurno postoji potreba za konstruktivnom kritikom i pomoći za vjernike koje svećenstvo može dati u odnosu na ekonomiju – kao na primjer, inicijative za promicanje etike u poslovanju. Ali ljudi poput kardinala Rodrigueza trebali bi biti oprezniji kada govore o ekonomskim pitanjima. Ako ga ljudi uzimaju ozbiljno, Britanija (na primjer) bi mogla postati poput Italije i Čile poput Hondurasa. A ako se ljudi naviku da ne uzimaju kardinale Katoličke crkve za ozbiljno onda Crkva ima drugačiji (i puno ozbiljniji) problem.
