Velika je utjeha čitati i pisati o kardinalu Robertu Sarahu tako brzo nakon smrti pape Benedikta XVI. Možda niti jedan drugi prelat nije prenio intelektualnu ostavštinu Ratzingera/Benedikta kao on.
Kardinal Sarah prvo je privukao pažnju katolika diljem svijeta svojom knjigom Bog ili ništa, koja je pokazala da je gvinejski prelat snažan glas crkvene tradicije i oštroumni promatrač trenutne situacije u Crkvi i svijetu. Poput Ratzingera/Benedikta, kardinal Sarah je često karikiran kao reakcionaran i kontroverzan. Njegove oštre kritike zapadne kulture i određenih snaga u Crkvi stvaraju ‘dobre’ članke za medije. Ali oni ne odražavaju točno dubinu i širinu njegove misli. Ovdje je čovjek s dubokim znanjem koji cijeni svoju rodnu afričku kulturu koliko i baštinu zapadne civilizacije. Jasno shvaća odgovornost Crkve prema siromasima kao i njezinu monašku tradiciju.
Nedavno objavljeni Katekizam duhovnog života još je jedan prekrasan doprinos kardinala Saraha. Međutim, teško ga je opisati. Da, to je doista katekizam. Kardinal Sarah posvećuje svako poglavlje poučavanju određenog sakramenta, s dodatnim poglavljem o molitvi.
Dodatak doktrinarnom sadržaju su pobožna razmatranja koja djeluju više kao duhovno štivo nego kao kateheza. Njegova sposobnost da se oslanja na bogatstvo crkvenih otaca, papa i drugih (manje poznatih) teologa otkriva koliko je kardinal načitan.
Nadalje, za razliku od svih katekizama koje sam čitao, Katekizam duhovnog života također daje opširne komentare i analize sadašnjeg stanja u Crkvi i svijetu. Ipak, ovaj dio ima itekako smisla. Kardinal Sarah objašnjava kako na doktrinu svakog sakramenta utječu i ugrožavaju ga naše trenutne okolnosti.
Iako neobičan, ovaj spoj doktrine, pobožnosti i analize je dobitna kombinacija. Kardinal Sarah ne opisuje sakrament niti podučava o molitvi općenito. On te stvari smješta ovdje i sada. Njegova jasna svrha nije samo dati katehetske informacije o tim stvarima, već razmisliti o tome što one znače u našim sadašnjim okolnostima – i kako oblikuju naš odgovor.
Nasuprot tome, kardinal ne komentira samo aktualna događanja. On to čini u svjetlu duhovnog života – koji je pravilan poredak stvari. Drugi vatikanski sabor primijetio je: “Crkva je oduvijek imala dužnost pomno ispitivati znakove vremena i tumačiti ih u svjetlu Evanđelja” (Gaudium et spes 4). Katolici danas griješe na jedan od dva načina. S jedne strane, neki koji su slučajno katolici komentiraju vrijeme (često opširno), ali s opažanjima koja su više svjetovna i politička nego katolička. S druge strane, drugi, preokrećući propise Drugog vatikanskog sabora, proučavaju i tumače Evanđelje u svjetlu vremena.
Kardinal Sarah govori o brojnim skandalima koji opsjedaju Crkvu i svijet: nepoštivanju liturgije, doktrinalnoj zbrci, sekularizaciji društva, vladinom pretjerivanju tijekom COVID-a i tako dalje. Sarah ne štedi riječi pišući o tome.
Ali njegovo rješenje je jednostavna istina koja uvijek donosi reformu: osobno obraćenje. “Potraga za svetošću mora kontrolirati cijeli naš život.” Ovo je dobrodošlo olakšanje za one katolike koji upadaju u zamku mišljenja da su pravi odgovori na probleme ovoga svijeta metode i sredstva svijeta.
Kardinal Sarah ima pravu formulu. Duhovni život je na prvom mjestu. Samo s nadnaravnim pogledom možemo točno sagledati naše trenutne okolnosti. Tako jedno od posljednjih poglavlja, “Crkva i poslanje”, dolazi tek nakon što je kardinal potrošio podosta stranica objašnjavajući i razvijajući duhovni život. Samo unutar njegovih promišljanja o sakramentima i molitvi može se ispravno situirati stanje stvari u Crkvi i u svijetu.
Za razliku od onih koji dopuštaju da nas naše trenutne nevolje preopterećuje, kardinal Sarah razumije potrebu za dubokim i dosljednim duhovnim životom. To je svrha ovog Katekizma.
Naši neprijatelji nisu od krvi i mesa; a katolik koji pokušava riješiti skandale, nevjeru i otpadništvo ljudskom snagom doživjet će brodolom svoje vjere. Naposljetku, ovo je zapravo knjiga o osnovama pobožnosti i sakramentalnog života. Oni su važniji od svake kontroverze i jedini su sigurni odgovor na njih.
