Neposredno prije Dana zahvalnosti u SAD-u, Vatikan je pokrenuo sastanak između pape Franje i skupine NBA igrača i njihovih predstavnika iz igračkog sindikata, očito radi razgovora o pitanjima ljudskih prava u Sjedinjenim Državama. Je li išta slično uspjelo kineskim katoličkim aktivistima za ljudska prava – ili čak kardinalu Josephu Zenu, biskupu emeritusu u Hong Kongu, koji je samo jedan od mnogih hrabrih branitelja vjerske slobode u Kini? Nije.
Pokušaji obrane ovog sramotnog oklijevanja Vatikana da javno podrži napaćene kineske katolike i dalje ostaju neuvjerljivi, čak i smiješni. Neki tvrde da je trenutačna politika Vatikana prema Kini neophodna za regulaciju odnosa Katoličke Crkve s Kinom, koja pati od manjka biskupa. Ali, kako način imenovanja biskupa koji uvodnu proceduru prepušta Kineskoj komunističkoj partiji, kršeći nauk Drugog vatikanskog sabora (koji je pravni učinak dobio u kanonu 377.5 Zakonika o kanonskom pravu), može pomoći, nije uopće jasno. Neki tvrde da Crkva mora prihvatiti nasilnički režim kakav jest i pokušati stvoriti otvoren prostor za katolički život u tim okolnostima. No to nema smisla u današnjoj Kini, gdje režim Xi Jinpinga koristi zastrašivanje i mučenje da bi nametnuo cijeloj zemlji ono što predstavlja alternativnu religiju – pseću vjernost kineskoj komunističkoj partiji i njezinom vođi. Što se tiče one, ne baš uvjerljive, tvrdnje da je aranžman započet 2018. godine napredak jer prepoznaje položaj pape kao poglavara Katoličke Crkve: od kakve je koristi to priznanje kada ste suočeni sa sveprisutnom režimskom propagandom, koja Xi Jinpinga naziva kvazibožanskim likom čijoj se dobronamjernoj mudrosti svi moraju prikloniti?
Poput katoličanstva protiv komunizma u istočnoj središnjoj Europi tijekom hladnog rata, katoličanstvo protiv komunizma u Kini u konačnici je igra nulte sume. Ne postoji sredina u kojoj svi žive sretno do kraja života. Netko će pobijediti, a netko izgubiti. Ostpolitik Vatikana 1960-ih i 1970-ih to nikada nije shvatila; Ivan Pavao II. jest, a oslobođenje Poljske i drugih zemalja Varšavskog pakta uslijedilo je 1989. godine.
Kineski komunizam nije besmrtan. Kad završi, Kina će biti najveće polje za kršćanske misije, unazad nekoliko stoljeća. Katoličanstvo identificirano sa starim, prezrenim režimom bit će, kad je u pitanju evangelizacija, u ozbiljno nepovoljnom položaju u postkomunističkoj Kini: jer kada je trebalo nije podržalo kardinala Zena i mnoge druge borce za prava katolika, bilo one iz Hong Konga ili podzemne Crkve pod vlašću komunista.
