Dok se diljem svijeta održava komemoracija povodom 500 obljetnica protestantske Reformacije, vrijedi podsjetiti na vjersku dogmu Extra Ecclesiam catholicam nulla salus.
Zahvaljujući odličnom blogu Murus inexpugnabilis, čije redovno praćenje još jednom preporučujem čitateljima, prenosimo priopćenje koje je u travnju 1857. god, Zagrebačka nadbiskupija objavila na latinskom jeziku pod nazivom Extra Ecclesiam catholicam nulla salus (Izvan Katoličke Crkve nema spasenja). Tiskano je u četiri nastavka Zagrebačkog katoličkog lista, od 4. do 25. travnja 1857.
“Tako glasi dogma, koja u naše vrijeme kao bojna trublja podiže i ujedinjuje sve neprijatelje Crkve, i naoružava ih za najuporniju borbu. Na sam njezin spomen čak i oni koji inače ne mare za vjeru, napinju se, izgaraju, kao da prijeti uništenje njihovim žrtvenicima i domovima. Na njenu najmanju slutnju i oni, koje inače ne diraju nikakve opomene vjere, ponašaju se kao da im je teško ranjeno srce. – No, to je neizbježna sudbina Crkve, da kao družica uvreda i pogrda koje se nanose Kristu, bude ‘znak kojemu se protive’ (Lk 2, 34); ali izgleda da se ne može ispravno objasniti borba protiv te dogme koja se vodi s tolikom i takvom pristranošću i srdžbom, ako ne iz osobite bolesti našega doba.“
Odmah nakon toga, naglašava se da se korijeni liberalizma nalaze u protestantskoj pobuni u 16. stoljeću (“reformacija” = deformacija):
“Kad su nakon velikog otpada od luke Crkve u XVI. stoljeću novotari, odbacivši vodstvo autoriteta, dali jedra vjetrovima subjektivne samovolje, i čitanju Pisama upirući se samo u svjetlo razuma, izazvali su danomice sve veći vihor zabluda, i jer nisu imali sidro jedinstva, očajavajući okrenuli su svoj brod od objave, pa su jedni pristali na greben naturalizma i racionalizma, ostavivši Krista, drugi su bačeni na hridi ateizma i materijalizma, odbacili Boga, treći su pak uvučeni u vir panteizma…”
Zašto Crkva ne može promijeniti svoj stoljetni nauk kako bi ugodila nekakvim novopečenim liberalima i pobornicima Francuske revolucije? Svakako čitajte dalje na blogu Murus inexpugnabilis.
Slika gore pokazuje Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu kako odbacuje vraga, lažnu religiju i heretika Martina Luther, dok Božji anđeo pali Lutherove heretičke spise i njemački prijevod Biblije. Dio freske Johanna Michaela Rottmayra (1656 -1730) oslikane na kupoli crkve Sv. Rimskog cara Karla VI. Borromäusa (Karlskirche) u Beču, Austrija.
