„Isplate li se, stvarno, neke od ovih mjera? To je pitanje koje moramo postaviti”, raspravljalo je Katoličko liječničko društvo u svjetlu katoličkog socijalnog učenja.
Katolički liječnici okupili su se na 89. godišnjoj konferenciji Američkog udruženja katoličkih liječnika i pokušali iznijeti temeljnu informaciju za najbolju praksu u mjerama protiv COVID-19, gledajući ih kroz okvir katoličkog socijalnog učenja.
Prema katoličkom socijalnom učenju, dobri učinci nekih mjera moraju, u najmanju ruku, „nadmašiti racionalno predvidljive loše učinke”, rekao je na konferenciji dr. Anthony Flood, profesor filozofije na Državnom sveučilištu Sjeverne Dakote.
Da bismo utvrdili je li „liječenje gore od bolesti”, liječnici su se morali oštro usredotočiti i na stvarnost koronavirusa i nenamjernu štetu nastalu nakon intervencija zbog COVID-19.
Doktor Paul Carson, stručnjak za zarazne bolesti, započeo je raspravom o samom koronavirusu. Rekao je da je COVID-19 znatno opasniji od sezonske gripe, a čak je pokazano da uzrokuje trajnu srčanu upalu kod asimptomatskih nositelja COVID-19. „Ovo moramo shvatiti ozbiljno”, zaključio je.
Dr. Paul Cieslak, također specijalist za zarazne bolesti, predstavio je studiju koja je imala za cilj pokazati učinkovitost različitih intervencija na COVID-19, što je, kako je primijetio, „gotovo nemoguće učiniti“. Prema tom modelu, obvezno nošenje maski nije imalo gotovo nikakav utjecaj na brzinu prijenosa.
Dr. Thomas McGovern, koji je istraživao cjepiva i biološko ratovanje na Institutu za infektivne bolesti američke vojske, zatim je iznio statistiku o „kolateralnoj šteti” zbog intervencija u vezi COVID-19.
Osvrnuo se na porast, zakonski nametnute i samonametnute, tjelesne izolacije tijekom COVID-19 te istaknuo da se izolacija u zatvorima koristi kao mjera najteže kazne.
Općenito se podrazumijeva da izolacija ima mentalni danak, ali uloga koju ona igra u tjelesnim bolestima, malo je spomenuta u raspravi o COVID-19. Dr. McGovern rekao je da izolacija i usamljenost u prosjeku rezultiraju porastom moždanog udara za 32 posto, demencijom za 50 posto i dijabetesom za 40 posto.
Usamljenost i tjelesna izoliranost dovode do povećane smrtnosti, neovisno jedna o drugoj. Samo tjelesna izolacija rezultira 26-postotnim povećanim rizikom smrtnosti, a usamljenost dovodi do 32-posto povećanog rizikom smrtnosti, što je, primijetio je dr. McGovern, isti rizik koji dolazi od morbidne pretilosti.
Dr. McGovern citirao je tjedno izvješće o smrtnosti iz CDC-a koje je pokazalo da je tijekom 2020. godini, u usporedbi s istim mjesecom 2019., među stanovništvom bio dvostruko veći broj razmišljanja o samoubojstvu, trostruko veća anksioznost i četverostruko veća količina depresije.
Statistički podatci sugeriraju da pad mentalnog zdravlja dijelom proizlazi iz nezaposlenosti izazvane pandemijom. Dr. McGovern primijetio je da na svakih jedan posto povećanja nacionalne stope nezaposlenosti, dolazi do povećanja stope samoubojstava od jedan do 1,3 posto, zanemarivanja djece od 25 posto i zlostavljanja djece od 12 posto. Tijekom velike recesije 2008. godine, pedijatri su izvijestili o 63-postotnom porastu traume glave novorođenčadi zbog zlostavljanja.
Dr. McGovern istaknuo je da su se pozivi zbog obiteljskog nasilja povećali u većim gradovima nakon lockdowna, u New Yorku čak za 30 posto, dok su u Bostonu tjelesni napadi povećani za 27 posto.
Dr. McGovern nastavio je dijeliti osobnu priču koju je svjedočio o konačnoj kolateralnoj šteti tjelesne izolacije govoreći o sprovodu svoje svekrve.
„Živjela je u staračkom domu, a bila je društveni leptir mjesta. U lipnju je jednostavno odustala od jela i pića. Nije razumjela zašto nije mogla vidjeti svoju obitelj. Nije umrla od COVID-a, već zbog COVID-a”, rekao je dr. McGovern.
„Isplate li se, stvarno, neke od ovih mjera? To je pitanje koje moramo postaviti.”
Dr. Flood suzdržao se od davanja konkretnih, praktičnih savjeta o tome kako pristupiti intervencijama na temelju tih činjenica, ali je razgovarao o bitnim načelima na kojima treba temeljiti politiku.
„Temeljno načelo katoličkog socijalnog nauka, iz kojeg proizlazi sve ostalo, nepovredivo je dostojanstvo pojedinca.” Dalje je napomenuo: „Mjerama ne mogu kršiti osnovno ljudsko dostojanstvo, čak i ako bi se moglo služiti ciljevima javnog zdravstva.”
Dr. Flood je objasnio praktično načelo koje proizlazi iz ovog prvog načela ljudskog dostojanstva: „Katolička moralna tradicija sadrži proceduralno načelo za postupanje u slučajevima kada radnje i politike imaju dobre namjeravane učinke, ali uključuju i predvidivu nenamjernu štetu, rizike ili jednostavno ono što nazivamo kolateralnom štetom”, rekao je. To je princip dvostrukog učinka.
Osvrćući se na odmjeravanje udjela dobrih i loših učinaka, rekao je: „Proporcionalnost je element koji se temelji na dvojnom učinku, a temelji se na podacima, jer podaci daju osnovu za predviđanja koja se tiču i dobrih i loših učinaka.”
„Ako procjena razmjernosti ukaže, na primjer, da će više ljudi umrijeti zbog razloga koji se temelje na izolaciji, onda bolja opcija nije potpuni lockdown. S druge strane, proporcionalnost može itekako preokrenuti politiku u korist bilo koje dane (intervencije) ako se zaista zaštiti dovoljno života”, nastavio je.
„A ovo je ključno. Katoličko socijalno učenje ne drži da moramo učiniti sve da ljudi ne budu zaraženi, čak i oni s većim rizikom od smrti”, rekao je dr. Flood.
Spomenuo je mogućnost izbora „da se ne donese odluku o potpunom lockdownu da bi se bolje promicao čitav spektar ljudskih dobara.”
Dr. Flood zaključio je: „Sve ovo govori o potrebi dobrih podataka i donositelja odluka koji ne postaju jednostrano usredotočeni samo na jedno dobro. Fiziološko zdravlje je dobro za sve ljude i mora se promicati kao osnovno pojedinačno i društveno dobro, ali ga se također mora promicati u skladu s dostojanstvom pojedinca i uz prepoznavanje potrebe za zajednicom i ljubavlju te za ispravnim životnim procvatom.
