Na današnji dan 22. studenog, prije točno 50 godina, umrli su John F. Kennedy, C.S. Lewis i Aldous Huxley. Sigurno će večeras na vijestima biti opsežnih reportaža o Kennedyju- prvom katoličkom predsjedniku SAD-u, koji je tvrdio da vjera neće imati nikakav utjecaj na vođenje njegove javne politike, a kako znamo, ni u privatnom životu vjera nije imala baš neki utjecaj na njega.
S druge strane, vjera je itekako utjecala na C.S Lewisa i na njegov spisateljski rad pa je smatran jednim od većih kršćanskih filozofa i pisaca dvadesetog stoljeća. Ironično je samo to što ga toliki spominju kao inspiraciju za svoja obraćenja a on sam, na veliku žalost prijatelja mu J.R. Tolkiena, nije do kraja života postao katolikom.
Jedan od poznatijih Lewisovih citata:
»Pokušavam spriječiti svakoga da ne izjavi nerazborite riječi koje ljudi često kažu o njemu (Isusu Kristu): ‘Spreman sam prihvatiti Isusa kao velikoga moralnog učitelja, ali ne prihvaćam njegovu tvrdnju da je Bog’. To je upravo ono što ne smijemo reći. Čovjek koji je bio samo čovjek i izrekao nešto što je Isus izgovarao ne bi bio veliki moralni učitelj. Bio bi ili luđak – na razini čovjeka koji kaže za sebe da je kuhano jaje – ili bi bio Sotona iz pakla. Moraš odlučiti. Ili je ovaj čovjek bio, i jest, Sin Božji, ili je luđak i nešto još gore… Možeš ga smatrati budalom, možeš ga pljuvati i ubiti kao demona, ili možeš pasti na koljena i zvati ga Gospodinom i Bogom. Samo nemojmo pokroviteljski govoriti o njemu kao o velikome ljudskom učitelju. On nam nije ostavio tu mogućnost. Nije ni namjeravao.« (C.S. Lewis, Kršćanstvo)
A ateist, Aldous Huxley imao je uvid u kojem smjeru ovaj svijet kreće pa je u djelu Hrabri Novi svijet to i opisao a mi ga danas gledamo u živo.
