Jedna od boljih vijesti koju sam čuo ovih dana, a da još ima veze sa školstvom i obrazovanjem, je da je Biskupijska klasična gimnazija “Ruđer Bošković” u Dubrovniku proglašena jednom od pet hrvatskih škola u koje se bilo najteže upisati.
Pod najtežom za upisati podrazumijeva se da je, po zakonu ponude i potražnje sudionika na otvorenom tržištu, ova škola s klasičnim kurikulumom i pod ravnanjem Katoličke Crkve, postala jedna od najboljih škola u državi. Moram to istaknuti jer su mediji inače puni članaka nekih sociologa koji nam svakodnevno nameću ‘finski model’ kao vrhunac obrazovanja. Vjerojatno model u Finskoj i nije tako loš, ali najvažniji element u njihovoj politici obrazovanja su visoke plaće profesora te njihov visok status koji uživaju u društvu. Osim toga, njihov socijalistički sustav ne daje neke posebne rezultate bez obzira na to koliko ih naši stručnjaci hvalili.
No vratimo uspjehu u Dubrovniku. Mislim da bi on trebao biti putokaz za daljnji razvitak katoličkog školstva u Hrvatskoj. Kako nam državne, odnosno javne škole uglavnom polako propadaju, Crkva bi trebala usmjeriti svoje resurse u razvitak onog područja u kojem je oduvijek bila jaka, a to je obrazovanje. Samo što, po meni, ne smije upasti u zamku htijenja da bude otvorena svima nego baš ciljati na elitizam u svojim redovima. Klasični kurikulum i visoki akademski standard su gotovo ukinuti u većini zapadnih zemalja a ovo je posebnost koju Crkva može i mora gajiti. Iz nje će se puniti najbolji fakulteti u Hrvatskoj pa i svijetu, a budući lideri u našem društvo će se ipak tražiti iz ovog, da se razumijemo, malog postotka stanovništva.
U vezi s tim, osobno mislim da je bila grješka što je Crkva potrošila toliko vremena, novca i resursa (mislim na imovinu) na otvaranje Katoličkog sveučilišta koje nudi humanističke studije koji se baš i ne razlikuju previše od njihove sekularne inačice. Srednjoškolski odgoj, koliko god on izgledao ekskluzivno ili elitistički, donio bi Crkvi i društvu najviše plodova u budućnosti, a da bi se to ostvarilo ne treba izmišljati toplu vodu nego samo koristiti stoljetno tradicijsko nasljeđe u obrazovanju mladih ljudi koje Crkva već posjeduje. Vjerujem kako bi sa takvim pristupom ‘katolička škola’ u svakom gradu brzo bila prepoznata kao najbolja.
