Pastiri bijahu prvi kojima je objavljena radosna vijest o Isusovu rođenju. Jedna predaja kaže kako su pastiri kojima su se anđeli te noći ukazali bili oni koji su zaduženi za othranjivanje janjaca koji moraju biti bez mane za žrtvu Gospodinu.
Draga braćo i sestre, danas, kada slavimo svetkovinu rođenja Gospodnjega, dobro se je podsjetiti zašto se Gospodin odlučio roditi u tijelu. Puno će puta ovih Božićnih dana odjeknuti riječi poznatog proslova Ivanaova evanđelja: Et verbum caro factum est – I Riječ je tijelom postala.
Vječna Božja riječ postala je tijelom, uzela je ljudsku narav kako bi čovjeka otkupila od grijeha i smrti koja nije bila u izvornom Božjemu planu nego se pojavila kao posljedica grijeha. No zašto je Gospodin odabrao baš ovaj način? Zašto on to nije mogao učiniti nekako drugačije? Mogao se pojaviti s neba i jednostavno reći: Od ovog trena svi ste otkupljeni. On je to mogao, ali nije htio. Izabrao je ovaj način kako bi postao nama sličan u svemu osim u grijehu. Sveti su Oci ovo tumačili na sljedeći način. Oni govore što nije uzeto nije ni otkupljeno. Dakle, ako Isus nije uzeo naše tijelo, on ga nije ni otkupio. Ili drugačije, isto tumače Oci: postao je čovjekom kako bi čovjek mogao postati bogolik, Bogu nalik, kako bi vratio čovjeku narušenu sliku Božju na koju je u početku stvoren.
Draga braćo i sestre, otajstvo Kristova rođenja nije samo događaj koji se dogodio u povijesti, nije samo događaj koji ima duboke teološke poruke od kojih smo neke upravo razmotrili. Otajstvo Isusova rođenja tiče se i nas danas. To otajstvo bitno zahvaća u naš svakodnevni život. Zašto je Isus za način otkupljenja izabrao utjelovljenje maloprije smo protumačili. No zašto se je izabrao roditi baš u priprostoj štalici? Zašto se prvo objavio baš pastirima?
Pastiri bijahu prvi kojima je objavljena radosna vijest o Isusovu rođenju. Jedna predaja kaže kako su pastiri kojima su se anđeli te noći ukazali bili oni koji su zaduženi za othranjivanje janjaca koji moraju biti bez mane za žrtvu Gospodinu. Ti pastiri su točno znali što znači kad je netko povijen u povoje. Oni su povijali janjad u povoje kako se ne bi povrijedili, kako bi bili dostojni za žrtvu Bogu, bez mane, bez nedostatka. Tako oni u djetetu koje leži u jaslama, povijeno u povoje, kako su im anđeli navijestili, mogu prepoznati pravog Božjeg Jaganjca koji će svojom žrtvom na križu biti jedna jedina, Bogu-ugodna žrtva koja će nas otkupiti. “Dijete čvrsto zamotano u pelene pretkazanje je časa njegove smrti: on je od početka Žrtvovani. Jaslice su predstavljale, možemo slobodno reći, neku vrstu žrtvenika” (Benedikt XVI.)
U ukazanju anđela pastirima krije se još jedna poruka nama bitna. Gospodin je htio pokazati kako ga moramo očekivati u našem svakodnevnom okruženju. Možemo zamisliti kako su pastiri bili radosni, radosno izvršavali svoje dužnosti, ne brinući se što će biti, nego su jednostavno živjeli trenutak – na to upućuje slika pastira. Zato je Gospodin htio poručiti kako njega ne treba tražiti u izvanrednim događajima nego u jednostavnosti i poniznosti. Moramo stoga biti pažljivi kako bismo Isusa otkrili u jednostavnosti našeg svakodnevnog života. U bratu i sestri pored nas, u obitelji, na radnome mjestu – dakle u svima koje svakodnevno susrećemo. Na koncu i sam Gospodin je rekao da će nas suditi po ljubavi koju smo imali prema bližnjemu.
Tumačeći jaslice, sveti Augustin, o njima govori o mjestu na kojemu se životinje hrane. Sada u tim istim jaslama leži Onaj koji nam je samoga sebe dao za hranu – Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Mi u jaslicama oltara, na tom novom, istinskom, žrtveniku, pronalazimo i danas istu tu hranu kojom nam se treba hraniti kako bismo održali svoj duhovni život. To je hrana koja nam daruje istinski život. Oltar je poput krila Marijina u kojemu se u svakoj svetoj Misi rađa Bogočovjek pod prilikama kruha i vina. Nerazumne životinje među koje je Isus položen prepoznale su otajstvo. Čovjek koji se koristi razumom nije. I danas mu je to teško.
Draga braćo i sestre, mnoge jaslice po našim crkvama prikazuju pastire s punim rukama darova. U ono vrijeme na Istoku bio je običaj, a danas je to tako i kod nas, kad se negdje ide mora se ponijeti dar. Zato možemo zamišljati pastire s mlijekom, sirom, krznom kako jure u štalicu. Ponijeli su ono što su imali. Što mi sada imamo da možemo dati Gospodinu? Vjerujem da svi imamo čisto srce jer smo se za ovu svetu noć pripremili s Božićnom ispovijedi. Čisto srce resi siromaštvo duha i poniznost. Isus se ponizio i postao čovjekom. On, Svemogući Bog, obukao je čovjekovo tijelo kako bi nas otkupio. Kakva li je to poniznost? Svemogući je tako malen postao – na ovim mislima naš sluga Božji otac Gerard, veliki štovatelj Isusova djetinjstva, pronalazio je snagu za svakodnevno vršenje krjeposti u poniznosti i jednostavnosti srca. On je rado ponavljao: “Kleknuti i na drugo ne misliti, nego kako je Bog tako malenim postao!” Svemogući Bog toliko se ponizio da je ostavio nebesko prijestolje i sam sišao otkupiti čovjeka koji je zbog vlastite oholosti bio zarobljen u sjeni smrtnoj.
Isus se rodio u štalici kako bi nas pozvao na život u siromaštvu. Kad kažemo siromaštvo ne mislimo na oskudicu i bijedu, nego na siromaštvo koje je na pravi način življeno postaje pravo bogatstvo. To je ono siromaštvo koje se resi nenavezanošću. To znači da sve ono što posjedujemo ne smijemo posjedovati s ohološću. Moramo biti spremni živjeti s tim na takav način da smo u svakom trenutku spremni ostati bez svega – ali oslonjeni na Boga. Zato je Bog tako malenim postao kako bi nam pokazao da se poput djeteta koje sve svoje povjerenje stavlja u zemaljske roditelje, i mi moramo uzdati u Boga našeg nebeskog Oca.
Draga braćo i sestre, dok je tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine svoga puta, jurnula je svemoguća Božja riječ s nebesa i postala čovjekom. I umjesto da se u srcu čudimo kako to može biti, radije kleknimo pred jaslice i u tišini vjerujmo u objavljenu vijest. Jaslice nas pozivaju na život u skrovitosti, u otajstvu tišine. Poput Marije i Josipa u tišini promatrajmo dijete povijeno gdje leži u jaslama. S koliko li su ljubavi oni morali promatrati Kralja kraljeva u ljudskome tijelu – ne možemo to niti zamisliti. Napunimo svoje srce ovim otajstvom i rado potrčimo narodu koji možda još uvijek sjedi u tmini i sjeni smrtnoj i objavimo da svjetlost jarka osvanu, da je Dijete rođeno, da Sina dobismo koji na plećima nosi vlast, koji nas spašava od besmisla i svemu što postoji daje smisao. Budimo hrabri suradnici Istine, i kako kaže naša božićna pjesma: Zapivajmo Malenomu, Kralju danas rođenomu – slava Bogu višnjemu, a mir ljudima po njemu. Amen!
Vlč. Daniel Katačić
Ovdje možete pogledati događaj Isusovog rođenja iz perspektive jednog pastira:
