Dragi čitatelji,
Prošle godine supruga i ja smo priredili građu za školsko natjecanje iz vjeronauka pod nazivom Katolička Crkva i Znanost – doprinos i odnosi. Materijal esejistički donosi kratki povijesni pregled razvitka znanstvene misli i doprinosa Katoličke Crkve, odnosno klera, utemeljenju i razvoju znanosti, istraživanju i kritičkom mišljenju kroz povijest. Tako su naši učenici (i ne samo oni) konačno mogli vidjeti i drugu stranu priče o odnosu Crkve i znanosti, a ne samo onu koju nam stalno nude u medijima i sekularnom obrazovanju.
Ova građa je konačno dostupna u tiskanom formatu kao knjiga u izdanju Sofijine kuće, novog nakladnika na tržištu koji smo pokrenuli kao nastavak rada na ‘projektu’ Quo Vadis Croatia.
Ukoliko želite, knjigu (u tvrdom uvezu i bogato ilustriranu) po veleprodajnoj cijeni od 58 kuna možete jednostavno naručiti putem mail-a na adresu udruga.quovadis@gmail.com s vašim imenom i poštanskom adresom.
Poštarina je uključena u cijenu, a knjigu možete platiti općom uplatnicom u roku od 15 dana.
Naravno, kupnju knjige možete smatrati i jednom vrstom donacije autorima Quo Vadis Croatia što će uveliko doprinjeti da blog ostane na životu i nastavi s radom.
S poštovanjem,
Robert Dumančić,
Urednik bloga Quo Vadis Croatia
Slijedi odlomak iz uvoda knjige:
U današnje vrijeme postoje određeni stavovi prema kojima su vjera i razum, odnosno religija i znanost, u potpunoj suprotnosti. Kao da čovjek mora izabrati između učenja, znanosti i razuma s jedne strane ili religije, dogme i vjere s druge. Oni koji zastupaju takve stavove drže da se Crkva protivi znanosti, pa smatraju da onaj tko prihvaća znanost mora odbaciti crkveno učenje.
Ako se Katolička Crkva uistinu protivi znanosti, kako onda objasniti veliki broj ne samo znanstvenika katolika, nego i znanstvenika svećenika kroz povijest? Kako to da se novčano podupiru znanstvena istraživanja u katoličkim sveučilištima i ustanovama? Ako bi Crkva imala tako očito nepovjerenje prema znanosti i razumu, zašto se onda isti mogu naći čak i u službenim dokumentima katoličkog učenja?
Za razliku od nekih drugih kršćanskih stavova čija fundamentalna mišljenja prevladavaju u zapadnom svijetu, pogotovo u SAD-u, Katolička Crkva ne ustraje na doslovnom shvaćanju poruke iz Svetoga pisma, osobito kada bi takvo shvaćanje bilo u očitoj suprotnosti sa znanstvenim dokazima. Ovaj stav zastupao je sv. Augustin, doktor nauka Katoličke Crkve još u V. stoljeću. Crkva uči da se prirodni razum, kao dar od Boga, ne može shvatiti kao suprotstavljen crkvenom nauku, pa je tako njezina uloga kroz povijest bila njegovanje napretka znanosti i povjerenja u razum. Ovo se sigurno kosi s uvjerenjima onih koji drže da je Crkva spriječila razvoj znanstvenog istraživanja.
Može se ponekad čuti i argument da su znanost i religija dva nespojiva pojma – znanost prihvaća činjenice i dokaze, dok se religija tobože oslanja na slijepu vjeru. Treba reći da je takva predodžba pogrešna. Moderna znanost ne samo da je u suglasju s kršćanstvom, nego se može reći da ona u kršćanstvu nalazi i neke svoje temelje. Pritom se ne želi reći da je Biblija znanstveni udžbenik ili da ćemo u njoj naći neke znanstvene istine. Kršćanska vjera nosi u sebi još dublje istine, koje se tiču i filozofije jer čovjeku omogućuju istraživanje prirode i pronalaženje vlastitoga mjesta u onome što je Bog stvorio te pokušava odgovoriti na pitanje tko je Bog i zašto je stvorio svemir.
Ovaj pregled odnosa Crkve i znanosti počinje od samog Početka – Božje riječi, točnije od Knjige Mudrosti koja nam kaže kako je Bog ”sve uredio po broju, utegu i mjeri” (Mudr 11,20). To znači kako je sve mjerljivo, a time i podložno proučavanju. Ove riječi bile su poziv na istraživanje Božjih stvaralačkih djela mnogim velikim crkvenim misliocima, počevši od sv. Augustina, pa preko sv. Tome Akvinskog i sv. Alberta Velikog sve do našeg doba.
