Kad promišljamo o Mariji obično se sjetimo evanđelja po Luki gdje Marija vodi dijalog s anđelom, s Elizabetom, s Isusom u hramu. No posljednje Marijine riječi koje nam donosi Sveto pismo zabilježene su upravo u današnjem evanđelju.
Draga braćo i sestre, današnje evanđelje objedinjuje svetkovinu Bogojavljenja u jednu cjelinu. Promišljali smo ovih dana kako se Bogojavljenje ogleda kroz pohod mudraca, kroz Kristovo krštenje i kroz čudo na svadbi u Kani. Krist je učinio znamenje, učinio je čudo, kako bi pokazao da je u njemu na djelu sam Bog, da je on Bog koji je pohodio narod svoj. No događaj na svadbi u Kani zapravo sažima i cjelokupno Isusovo djelovanje.
Današnje evanđelje govori nam o svadbi. Na svadbu je pozvana Isusova majka i njegovi učenici. Budući da Marija brine o tome da ništa ne nedostaje možemo zaključiti kako je ona na svadbi bila u svojstvu pomoćnice. I u ono vrijeme, kao što je to i danas, susjedi, prijatelji i daljnja rodbina bili su zaduženi za pomoć kod posluživanja gostiju. Stoga nije ništa neobično što se Marija brine o gostima i vinu. Svadba u biblijskom govoru također je simbol za mesijanska vremena, za vječnost. Na svadbi ništa ne nedostaje, na svadbi je veselje, gozba, obilje svega – posve je razumljivo da tako zamišljamo nebeski život te je stoga posve jasno da Isus na početku svog djelovanja odlazi na svadbu kako bi pokazao da su s njim započela mesijanska vremena. Voda je simbol života, a vino simbol božanstva. Sveto pismo će reći da vino razveseljuje srce čovjekovo te vino također označava radost koja je potrebna svakom životu. Zanimljiv je i dijalog između majke i sina. Isus kao da ne čuje molitvu majke te ju čak želi i prekoriti. Ne naziva je čak ni majkom, nego ženom. Kao da se naljutio jer ona želi ubrzati dolazak njegovog časa. Pojam ženo koji ovdje koristi Isus ponovit će se i u Isusovom obraćanju majci s križa. Tada je došao njegov čas. No ako se vratimo na početke stvaranja, i tamo nalazimo ovaj pojam kad se govori o ženi čiji će plod pobijediti sotonu. Isus dakle promišljeno koristi ovaj izraz jer već sada želi navijestiit čas križa i vječne gozbe i svadbe u nebeskom kraljevstvu, a također nazivajući Mariju ženom otkriva nam da je ona rodila naviještenog spasitelja koji upravo čini čudesa. I na koncu Isus čineći u ovim okolnostima koji su toliko bogati svojom simbolikom objavljuje sebe kao Spasitelja svih ljudi.
Draga braćo i sestre, prethodno spomenute misli otkrivaju nam što današnje evanđelje govori samo po sebi. No sada trebamo otkriti što je ono što evanđelje o svadbi u Kani otkriva nama, što nam poručuje. Zadržimo se ponovno na pojmovima vode i vina. Zamislimo sebe kao posudu. Voda je simbol života. Posuda je puna vode jer nam je Stvoritelj udahnuo dah života. Mi smo tako puni života, naše tijelo je ispunjeno životom. No kao što znamo voda je bez okusa i ako ne moramo ne pijemo je baš tako rado. Slično je i s našim životom. Iako smo posude pune vode tj života mi i dalje bivamo bez okusa ako nema Krista u nama, ako život ne proživimo tako da se voda koja simbolizira naš život sadržan u posudi tj u tijelu ne pretvori u vino. Naši su životi poput vode bez okusa i smisla ako ne otkrijemo Isusa na našem životnom putu. Isus je taj koji preobražava naš život baš kao što je vodu preobrazio u vino. Ako živimo bez Isusa onda ono što znamo reći u šali da je rečenica iz današnjeg evanđelja “vina nemaju” najžalosnija rečenica u Svetom Psimu biva posve istinito. Zaista, ako u našem životu nemamo Krista onda je to najžalosnija stvar na cijelom svijetu. Mi se moramo potruditi pronaći Isusa, postati bogoliki, postati njemu nalik. Ako se pitamo gdje ga pronaći i na to pitanje pronalazimo odgovor u današnjem evanđelju. Tko bi pomislio da će Mesija uopće biti na svadbi, da će voditi suživot s običnim čovjekom u njegovoj svakodnevici. A još manje bi se netko usudio posmiliti kako će Mesija izvesti svoje prvo čudo, svoje prvo znamenje, u običnim kamenim posudama koje stoje negdje usput u nekom skladištu. Dakle, Isusa ne treba treba tražiti negdje daleko, nego u našoj svakodnevici. On je taj koji nas preobražava u našoj svakodnevici – dok na poslu trpiš od poslodovca i unatoč tome trudiš se savjesno obaviti svoj posao. Dok u kući kao majka trpiš što nitko ne vrjednuje tvoj posao ali unatoč tome ga obavljaš s najvećom ljubavlju. Isus te susreće dok u kombajnu vršiš žito nezadovoljan urodom ali zahvalan Bogu što će ipak biti kruha. Isus prolazi kraj beznačajne posude tvog života i ako mu dospustiš da tvoju vodu pretvori u vino on će rado to učiniti.
I znaš što je u svemu tome zanimljivo? Isus će ti dati u preobilju. Ako mu se samo malo otvoriš on će ti uzvratiti stostruko. Evađelje nam govori da je Isus u vino pretvorio vodu sadržanu u 6 kamenih posuda od dvije do tri mjere. Kada se to preračuna u naše mjerne jedinice to bi bilo između 480 i 720 litara vina. Za jednu svadbu koja je zapravo pri kraju jer je već ponestalo pripravljenog vina to je zaista preobilje. Isto čini Isus u tvome životu. Na zrnce tvoje ljubavi koju mu daješ prihvaćajući vodu svog života i trudeći se pretvoriti je u vino, tj trudeći se postati sličan Kristu, on će ti uzvratiti neizmjerno više. Pokušaj i uvjerit ćeš se.
Draga braćo i sestre, a Marija, čemu nas ona uči u današnjem evanđelju? Ona je posrednica između Boga i čovjeka. Ona vidi naše potrebe i zauzima se kod Isusa za nas. Ako si pobožan prema njoj ona će primjetiti kad se vino u posudi tvog života vraća u stanje vode i zamolit će svog Sina da učini čudo, da ti pomogne da ponovno ne postaneš voda bez okusa. No Marija nas svojim stavom uči i poslušnosti Božjoj volji. Ona je Isus iznjela svoju molbu, on ju je naizgled ukorio i ona se ne buni. Ima povjerenja u njega, vjeruje mu da on možda ima bolje riješenje. Ne možemo ostati bogoliki, ne može naš život postati vinom ako nismo poslušni Kristovoj riječi. Druga stvar koju nas danas uči Marija jest poniznost. Ona se nije nametnula i nije u svojoj molitvi već dala riješenje Isusu kako riješiti problem. Mi vrlo često to znamo činiti u našoj molitvi jer nemamo povjerenja u Isusa. Ona ponizna službenica Gospodnja sve svoje povjerenje stavlja u svog Boga.
I na koncu draga braćo i sestre, jeste li nekada promišljali koje su Marijine posljednje riječi u evanđelju? Kad promišljamo o Mariji obično se sjetimo evanđelja po Luki gdje Marija vodi dijalog s anđelom, s Elizabetom, s Isusom u hramu. No posljednje Marijine riječi koje nam donosi Sveto pismo zabilježene su upravo u današnjem evanđelju. “Što god vam rekne učinite” rekla je Marija slugama. To su posljenje riječi koje iz njenih usta bilježi sveto Pismo upravo zato jer te riječi i danas trebaju odjekivati u našim ušima. Ona nam i danas govori: Što god vam rekne moj sin to učinite! Njezin sin govori nam preko Svetog pisma koje živimo u svakodnevici. U svojoj svakodnevici smo pozvani činiti što nam On kaže kako bismo bili njemu nalik, kako bi naš život imao smisla. Amen
Vlč. Daniel Katačić
