Pripremni dokument za sljedeći sastanak Biskupske sinode, objavljen 7. rujna, dugačak je i zagonetan osvrt na „sinodalnost“, temu o kojoj će Sinoda raspravljati. Nažalost, dokument koji je pripremilo glavno tajništvo Sinode – a koji je popraćen još dužim priručnikom – ostavit će čitatelje nesigurnima po tome što zapravo znači “sinodalnost”. Stoga je ishod sinodskog procesa nepredvidljiv i vjerojatno će izazvati još više zbunjenosti.
No možda je to i namjera organizatora Sinode.
U iščekivanju iznenađenja
Na samom početku, pripremni dokument s pouzdanjem govori da će Duh Sveti voditi Sinodu, a sudionici bi trebali „ostati otvoreni za iznenađenja koja će nam Duh usput pripremiti“. To željno očekivanje “iznenađenja” uzbudit će one katolike koji se nadaju velikim promjenama u Crkvi, ali će uznemiriti one koji čeznu za stabilnošću i kontinuitetom – osobito kontinuitetom u pitanjima doktrine.
U analizi pripremnog dokumenta Ed Condon sa portala Pillar primjećuje:
Neki će se kritičari usredotočiti na mogućnost da će sinodalni proces biti postavljen za izradu dokumenata koji potkopava ustaljeno učenje i autoritet u Crkvi, uglavnom pozivanjem na široko sudjelovanje u tom procesu, bez dovoljnih smjernica o tome kako olakšati plodan angažman unutar granica katoličkog pravovjerja.
Proces razmatranja
“Sinodalnost” je izraz na koji se papa Franjo više puta pozivao kao na idealan oblik upravljanja Crkvom. Vatikanski dokument objašnjava da sinodalnost znači „zajedničko putovanje“, nadopunjujući pastoralno vodstvo hijerarhije „autoritetom senus fidei čitavog Božjeg naroda, koje je ‘nepogrešiv’ ”in credendo”. Stoga ovaj sastanak Biskupske sinode uključuje kompliciran proces, koji počinje u listopadu konzultacijama na razini biskupije, a kulminira 2023. godine okupljanjem svjetskih biskupa.
Kako će se provesti ove biskupijske konzultacije? Pripremni dokument ostavlja to pitanje otvorenim – što je prikladno, bez sumnje, ako je cilj decentraliziran proces. Vatikan naglašava “odluku o pokretanju procesa slušanja, dijaloga i rasuđivanja zajednice u kojem svaka osoba može sudjelovati i pridonijeti”. Kako biskupijska zasjedanja započinju za samo nekoliko tjedana, vjernici će moći sami procijeniti koliko su voditelje Crkve i njih uključili u proces razmatranja.
Međutim, aktivni katolici nisu jedini čije će se mišljenje uzeti u obzir. Tajništvo Sinode savjetuje dužnosnike Crkve da bi trebali biti posebno zabrinuti za traženje savjeta od “katolika koji rijetko ili nikada ne prakticiraju svoju vjeru”. Čak bi i nekatolici mogli sudjelovati: „nitko – bez obzira na vjersku pripadnost – ne smije biti isključen iz dijeljenja svoje perspektive i iskustava“.
Protiv “klerikalizma”
Ako je “sinodalnost” postavljena kao cilj ovog procesa, pripremni dokument također upozorava na stav koji treba izbjegavati: “klerikalizam”. Još jednom pojam nije definiran, a različiti sudionici u procesu mogu osuditi “klerikalizam” u svojim omiljenim oblicima. Pripremni dokument ne ostavlja nikakvu sumnju da je klerikalizam sila koju treba nadvladati:
Cijela je Crkva pozvana nositi se s težinom kulture prožete klerikalizmom koju nasljeđuje iz svoje povijesti, te s onim oblicima vršenja vlasti koji su proizveli različite vrste zlostavljanja (moć, ekonomska, savjest, seksualna).
Nitko vjerojatno neće braniti “klerikalizam”, kako god da je definiran. No, čini li se da gornji odlomak sugerira da se zli utjecaj “klerikalizma” nalazi u povijesti Katoličke Crkve i vršenju hijerarhijske vlasti? Pripremni dokument ne obeshrabruje takvo tumačenje, rekavši da živimo u „ključnom prijelaznom (trenutku) u Crkvi“.
Kako primjećuje Ed Condon (u gore citiranoj analizi), sličan proces konzultacija, u kombinaciji s neprijateljstvom prema klerikalizmu i jasnim pozivom na reformu, proizveo je “Sinodalni put” koji su njemački biskupi odlučili slijediti, uključujući radikalno osporavanje temeljnog crkvenog nauka.
Stvarne teme iznesene u raspravi u pripremnom dokumentu – stilizirane, u karakteristično grandioznoj prozi, kao “Deset tematskih jezgri koje treba istražiti” – dovoljno su široke i nejasne da se ne mogu osporiti. No, neorganizirani proces konzultacije unutar Sinode prijeti proizvesti zbrku mišljenja i preporuka – nekih korisnih, čak i proročkih; nekih opasnih, čak i heretičkih.
Na kraju, u listopadu 2023. godine, pitanje “sinodalnosti”, na odgovarajući će način, riješiti Biskupska sinoda, vijeće hijerarhijske Crkve. Od sada do tada izazov za crkvene vođe na svim razinama, tijekom glomaznog procesa konzultacija, bit će uskladiti slobodni proces rasprava s nepromjenjivom naukom Učiteljstvo Crkve. Pripremni dokument zapravo prepoznaje ovaj izazov i upozorava da se različiti izvori crkvene vlasti – sensus fidelium i hijerarhijski magisterij – „moraju držati zajedno na koherentan način; u protivnom se prenosi krivo svjedočanstvo, a vjerodostojnost Crkve može biti narušena.”
