Dio krize, koju je izazvala apostolska pobudnica Amoris Laetitia zbog pitanja mogu li razvedeni i ponovno vjenčani katolici (koji žive kao bračni parovi) primati Svetu pričest, leži na autoritetu jednog privatnog pisma koje je papa poslao biskupima Buenos Airesa, a u kojem papa navodno daje svoje konačno tumačenje ovog problema.
Po pitanje kanonskog prava, papino pismo biskupima u Buenos Airesu ne “rješava” nijedno sporno pitanje u vezi Amorisa, ako ni zbog čeg drugog, onda zbog toga što same direktive argentinskih biskupa, prepune banalnosti i eufemizama, uspijevaju zaobići direktan odgovor na ključno i sporno pitanje u Amoris laetitia. Dakle, gotovo univerzalan zaključak (zbog kojeg neki slave, a neki žale) je što papa u Amorisu, ili barem u prihvaćanju dokumenta iz Buenos Airesa, doista tvrdi: ‘DA, rastavljeni i ponovno vjenčani katolici, koji žive seksualno aktivnim životom, imaju dozvolu pristupa Svetoj pričesti’ – kao što su to malteški biskupi jasno tvrdili, a njemački biskupski implicitno tumačili. Sve ovo uzrokuje još veću zbunjenost.
U svakom slučaju, prije nekoliko dana papino pismo i argentinske direktive na koje je odgovorio, pojavile su se na internetskim stranicama Vatikana (španjolski, engleski), te potaknule novu zabrinutost zbog razine ovlasti koja im se pripisuje upravo zbog činjenice da su objavljene na službenim stranicama vatican.va.
Kao odgovor na takvu zabrinutost, ovdje ću, po mom profesionalnom mišljenju, odrediti tri razine kanonskoga autoriteta koja se pripisuju crkvenim dokumentima na temelju njihova objavljivanja na Vatikanskoj web stranici: None, Zero ili Zip, odnosno ama baš nikakve.
Da ponovimo još jednom:
Kao što je mnogo puta bilo objašnjeno, rastavljeni i ponovno vjenčani katolici koji žive kao da su u ‘braku’, prema Kanonu 916. ne bi se trebali ni približiti Svetoj pričesti, a ako se približe, svećenici im ne bi trebali podijeliti sakrament po kanonu 915. Stoga, ako je papa, odmah (u Amorisu) ili posredno (potvrđujući smjernice iz Buenos Airesa), želio omogućiti osobama koje žive u neregularnim zajednicama primanje Svete pričesti i / ili uputiti svećenike da pričešćuju takve osobe, trebao je promijeniti ili poništiti papinski potvrđene kanone koji neupitno zabranjuju takva dijela – kako stoji i u njegovom Kodeksu kanonskoga prava.
No, kanonsko pravo jedva da se spominje u Amorisu, nema ga ni u argentinskim direktivama ili u papinom pismo, baš kao ni Kanona 915. ili 916. Što znači da ta dva kanonska zakona ostaju na punoj snazi i treba ih razumjeti i primijeniti kako ih je kanonska i moralna tradicija uvijek razumijevala i primjenjivala.
Edward N. Peters, profesor kanonskog prava
