Nevjerojatne scene u katedrali Besançon u Francuskoj u kojoj je Konjski cirkus Pagnazoo izvodio svoj show u sklopu programa njihove Noći katedrala, koja se inače priređuje diljem Europe.
Tijekom Francuske revolucije, crkve su korištene kao staje kako bi se pokazao prezir revolucionara prema Katoličkoj crkvi – sada znamo što crkveni modernisti u Besançonu misle o vjeri u Francuskoj, jednom znanoj kao najstarijoj kćeri Crkve.
I uz ove slike i njima slične, koje su sve češće u našim crkvama širom svijeta, ne mogu a da ne pomislim na revnost vjernih židova prema svom Hramu, opisanu u Drugoj knjizi Makabejaca (3. poglavlje). Zanimljivo je da se i u ovom tekstu spominje jahač na konju, ali je njegova uloga drugačija. Dakle, pogledajmo kako su reagirali visoki svećenik i narod kada su čuli da im prijeti oskvrnuće Hrama i da će državni upravitelj Heliodor ući u Hram i oskvrnuti ga otimajući njegovo blago.
Grad je uzbuđen
Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu. Na dan koji je za to odredio ušao je da popiše blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost. Svećenici su se u svećeničkoj odjeći bacili ničice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleći ga da sačuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili. Pogled na lice velikog svećenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavali su duševnu tjeskobu. Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati. Ljudi su hrlili hrpimice iz kuća na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnuće. Žene, potpasavši kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. Štoviše, i djevojke, zatvorene u kućama, istrčale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore, a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu. Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog svećenika zbog onoga što će doći. Dok su s jedne strane zazivali svemogućeg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute sačuva vlasnicima, s druge je strane Heliodor izvršivao ono što se odlučilo.
Kazna na Heliodoru
Već je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih vlasti u takvu veličanstvu da je sve koji se usudiše onamo ići udarila Božja sila te su zapali u nemoć i strah. Pred očima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem strašan jahač: žestoko se propinjući, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu. U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladića, vrlo snažna, sjajne ljepote, u veličanstvenoj odjeći. Pristupiše Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stadoše ga bez daha bičevati tučom udaraca. Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbiše i staviše na nosila. I tako su tog čovjeka, koji je čas prije ušao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stražom, iznijeli bespomoćna, i po tome svi jasno uvidješe Božju silu.
Dok je on, udaren Božjom moći, ležao bez riječi i lišen svake nade u spasenje, Židovi su veličali Gospodina koji je čudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se očitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošću i veseljem. Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je ležao na izdisaju.
Bojeći se da kralj možda ne bi posumnjao da su Židovi napakostili Heliodoru, veliki svećenik prinese žrtvu za spas toga čovjeka. Dok je veliki svećenik prinosio žrtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazaše oni isti mladići u istoj odjeći. Stadoše preda nj i rekoše mu: »Budi vrlo zahvalan velikom svećeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario život. A ti, koga je Nebo izbičevalo, razglasuj svima veličanstvenu Božju silu!« To rekavši, iščeznuše.
P.S. kada ćemo shvatiti?
