Iako je u cijelom svijetu postojao dogovor o potrebi veće uloge žena u donošenju odluka u Crkvi, pozivi na ređenje žena za đakonise i svećenice stvorili su manji konsenzus. Izvješća nedavno završene kontinentalne faze Sinode o sinodalnosti pokazuju da kontroverzno pitanje ženskog ređenja i dalje igra značajnu ulogu u aktualnom globalnom sinodalnom procesu.
Napominjući da žene daju mnogo doprinosa Crkvi, ali još uvijek nemaju mogućnosti potpuno pokazati svoj potencijal, sjevernoamerički izaslanici koji sudjeluju na Sinodi o sinodalnosti pozvali su na ispitivanje uključenosti žena u crkveni život, uključujući „uloge donošenja odluka, vodstva i ređenja” u njihovom životu. Sastavili su dokument na temelju dvanaest virtualnih sastanaka – održanih u veljači i ožujku.
Izaslanici šest drugih međunarodnih skupština koji su sudjelovali na kontinentalnoj etapi Sinode o sinodalnosti ponovili su poziv Amerikanaca i Kanađana na kontinuirano razlučivanje o tome kako da žene preuzmu veću ulogu u procesu donošenja odluka, a neka od njihovih kontinentalnih izvješća izričito su preporučila nove reforme, uključujući ređenje žene za đakonise i svećenice, prema nedavno objavljenim dokumentima koji sintetiziraju njihove rasprave.
Ovo kontinuirano zagovaranje ređenja žena – uključujući ređenja za svećenice, unatoč nedavnim autoritativnim papinim uputama, koje su priopćile da je ređenje žena nedopustivo – pojačalo je zabrinutost da organizatori Sinode o Sinodalnosti žele da to pitanje ostane element rasprava ovog listopada kada se episkopat iz cijelog svijeta okupi u Rimu.
No dok mnoge žene opravdano žele biti sigurne na koji način mogu pridonijeti životu Crkve, postoje posebni razlozi zašto Crkva ženama ne dopušta pristup svećeničkom ređenju, rekla je s. Sara Butler, umirovljena profesorica dogmatske teologije na Sveučilištu St. Mary of the Lake u Mundeleinu, u Illinoisu, za National Catholic Register.
„Žene samo žele zastupljenost i zajamčeno ‘mjesto za stolom’ gdje se donose odluke”, rekla je. „Ovo ne zahtijeva nužnost ređenja, a po mom mišljenju, ne zahtijeva ni pravo ‘glasa’ – samo mogućnost doprinosa i suradnje“.
Nauk Crkve
Neki smatraju da je svećeničko ređenje sakrament na koji bi krštenici oba spola mogli pridonijeti svojim darovima i imati ulogu u „donošenju odluka“. Ali sveti papa Ivan Pavao II jasno je rekao da Crkva nema ovlasti rediti žene i da bi svaka promjena u tome zahtijevala promjenu crkvenog nauka, naglasila je s. Sara, citirajući njegovu apostolsku konstituciju Ordinatio Sacredotalis iz 1994. o zadržavanju svećeničkog ređenja samo za muškarce. U apostolskoj konstituciji Ivan Pavao II. navodi da „Crkva nema nikakve ovlasti podjeljivati svećeničko ređenje ženama”.
Odbacivanje mogućnosti ređenje žena od strane Crkve i ranije je bilo jasno artikulirano. Primjerice, dogmatska konstitucija Drugog vatikanskog sabora, Lumen Gentium, spominjala je jedino mogućnost ređenja (samo) muškaraca kada se raspravljalo o ponovnoj uspostavi trajnog đakonata sastavljenog od laika. Nakon toga, opsežna studija koju je 2002. godine objavila Međunarodna teološka komisija zaključila je da su đakonise koje su postojale u ranoj Crkvi bile bitno različite od sakramentalnog muškog đakonata i da su svojim načinom života više nalikovale redovnicama nego zaređenim muškarcima. Dvije komisije koje je imenovao papa Franjo za daljnje proučavanje ovog pitanja nisu dale dodatne smjernice.
S. Sara rekla je da vjeruje kako žene ne mogu postati đakoni preko svetog reda jer je đakonat “razred” ili “stupanj” sakramenta svetog reda na koji pravo imaju samo kršteni muškarci.
S obzirom na izraženu želju za povećanom zastupljenošću i odgovornost žena, rekla je: „To se može postići provedbom već predviđenih mogućnosti: župnih vijeća, biskupijskih pastoralnih vijeća, nacionalnih savjetodavnih odbora, i time da postanu savjetnice u radnim odborima razne vrste i kao ‘stručnjakinje’, npr. na sinodama“.
Što o tome govore kontinentalni dokumenti?
Vatikan je službeno proglasio završetak kontinentalne faze Sinodalnog puta putem konferencije za novinare 20. travnja u Tiskovnom uredu Svete Stolice.
Dokumenti sa sinodalnih skupština u Sjevernoj Americi, Latinskoj Americi, Aziji, Bliskom istoku, Oceaniji, Africi i Europi sabrali su rasprave delegata o svim načinim koji, po njima, pokazuju kako su žene isključene iz upravljačkih struktura Crkve, zajedno s mogućim rješenjima. U svojim dokumentima tvrde da su na temelju svog krštenja svi katolici “suodgovorni” za vršenje poslanja Crkve.
„Ono što smo u velikoj većini čuli bio je poziv na veću odgovornost“, rekla je Alexandra Carroll, voditeljica komunikacija za društvenu misiju pri Odjelu za pravdu, mir i ljudski razvoj Američke biskupske konferencije.
„Istodobno postoji želja za jasnoćom; puno načina na koje ljudi Sjeverne Amerike vide da se potiče suodgovorna Crkva koja poštuje… kako bi dostojanstvo svih ljudi i dostojanstvo žena moglo biti življeno”, zaključuje Carroll.
Od 931 sjevernoameričkog delegata – biskupa, klerika, redovnika/ica, laika/inja, nešto više od polovice bile su žene, a sudjelovala su i 164 biskupa, prema njihovom kontinentalnom dokumentu.
Dok ređenje žena drugdje nije bilo u središnjem fokusu, delegati s drugih kontinenata složili su se da žene doživljavaju osjećaje isključenosti i diskriminacije jer njihovi darovi nisu u potpunosti iskorišteni, a u tom kontekstu dva kontinentalna dokumenta izričito su zagovarala ređenje žena.
Otvaranje đakonata ženama je nužno, zaključili su latinoamerički izaslanici, jer se već živi u nekim okruženjima, kao što su zajednice u kojima žene đakona imaju aktivnu ulogu.
Australski izaslanici zaključili su da „djelovanje vezano uz nejednakost žena zahtijeva ravnopravno, pravedno i puno sudjelovanje žena u upravljanju Crkvom, misijama i službama” i „priznavanje njihove sposobnosti za bilo koju ulogu, poput đakona, svećenika ili predstavnika u donošenju odluka“.
Izaslanici s Bliskog istoka zatražili su od Crkve da razmotri poziv, ulogu i doprinos žena u administraciji i upravljanju.
„Međutim,” navodi se u dokumentu, „prije nego što se pozabavimo ovim pitanjem, potrebno je pružiti teološku, crkvenu i institucionalnu izobrazbu angažiranim ženama, prije nego što neke od njih… preuzmu aktivnu ulogu u upravi ili prime crkvenu službu poput službe đakona u djelima ljubavi”.
Iako nisu imenovali konkretne uloge za žene, koje već čine većinu angažiranih članova Crkve u regiji, dajući značajan doprinos, afrički su delegati pozvali na više struktura za poticanje i povećanje sudjelovanja žena, osobito u donošenju odluka.
U vezi s ulogama žena, azijski delegati su slično rekli: „Sinodalni razgovori pozvali su na ponovno promišljanje o sudjelovanju žena u životu Crkve s obzirom na to da su žene imale važnu ulogu u Bibliji“. Također su pozvali na obnovu struktura upravljanja kako bi se ženama omogućilo značajno sudjelovanje u svim aspektima Crkve.
U Europi su podjele po tom pitanju bile očite kada su se kontinentalni delegati okupili u Pragu u veljači. Njemački sudionici, uz potporu nekih drugih izaslanika, zalagali su se za odobrenje ređenja žena, no velik broj drugih izaslanika oštro se usprotivio tom stavu. Govoreći zadnjeg dana na konferenciji, pomoćni biskup Aliaksandr Yasheuskiy iz Minska, Bjelorusija, rekao je da tekst treba razjasniti kako bi se primijetilo da komentari koji podržavaju ređenje žena i oženjenih muškaraca ne odražavaju zajedničko mišljenje skupštine.
U svom završnom dokumentu, europski izaslanici složili su se da uloge i sudjelovanje žena treba ojačati na svim razinama, uzimajući u obzir njihove karizme i talente, i specifične kvalitete vodstva/izgradnje zajednice. Pristup žena zaređenoj službi, međutim, mora se detaljno proučiti, a ako svećeništvo nije mjesto na kojem bi trebale izvršavati autoritet, treba pronaći druga odgovarajuća mjesta, rekli su.
Razlozi za brigu
Proces Sinode o sinodalnosti nije prvi put u posljednjih nekoliko godina da se pitanje ređenja žena pojavljuje u sinodskom kontekstu. Kanadski nadbiskup Paul-André Durocher pokrenuo je ređenje žena đakonisa tijekom Sinode o obitelji 2015., a sudionici Panamazonske sinode 2019. dali su podršku ženskom đakonatu u svom završnom izvješću.
U javnosti je pojačano uvjerenje da je na razini Biskupske sinode ponovno u tijeku kontinuirano nastojanje da se preoblikuje crkveni nauk o ređenju žena, napose od kada je tajništvo Sinode o sinodalnosti objavilo svoj radni dokument za kontinentalnu pozornicu pod naslovom „Raširi prostor svojega šatora“.
Prema tom dokumentu, koji se oslanjao na podneske iznesene tijekom prethodne nacionalne faze procesa, “mnoga izvješća” su tražila „da Crkva nastavi sa svojim razlučivanjem u pogledu ženskog đakonata”. U radnom dokumentu se dodaje da je “puno veća različitost mišljenja izražena o temi svećeničkog ređenja za žene, na koju neka izvješća pozivaju, dok druga smatraju zatvorenim pitanjem”. Značajno je da je u svom pozivanju na raspravu o ređenju žena radni dokument odbio citirati autoritativnu izjavu Ivana Pavla II iz 1994. da je Crkva trajno isključena za mogućnost ređenja žena.
Naknadni komentari kardinala Roberta McElroya iz San Diega, u intervjuu prošlog siječnja za časopis America, naglasili su zabrinutost koju je proizveo radni dokument. Kardinal McElroy izrazio je konkretnu potporu ređenju žena za đakonise, a iako je bio dvosmisleniji o svećeničkom ređenju, rekao je kako će „pitanje svećeničkog ređenja žena biti jedno od najtežih pitanja s kojim će se suočiti međunarodne sinode 2023. i 2024.”.
Nedavne primjedbe kardinala Jean-Claudea Hollericha, generalnog relatora Sinode o sinodalnosti, također su ukazale na određenu potporu svećeničkom ređenju žena. Iako je u intervjuu od 27. ožujka rekao da će biti “poslušan” protivljenju pape Franje ređenju žena, također je rekao da izjava pape svetog Ivana II. može biti promijenjena odlukom budućeg pape.
Osim toga, Katolička Crkva u Njemačkoj službeno je podržala ređenje žena za đakonise i pozvala je na “preispitivanje“ njihove podobnosti da budu pripuštene svećeničkom ređenju na završetku kontroverzno Sinodalnog puta u ožujku. Crkveni velikodostojnici u toj zemlji izrazili su nadu da će proces Sinode o sinodalnosti pomoći utrti put konačnom vatikanskom odobrenju njihovih stavova u vezi s ređenjem žena i nekoliko drugih kontroverznih promjena crkvenog nauka i prakse koje je također potvrdio Sinodalni put.
Sljedeća faza
Dva dana nakon objave članka kardinala McElroya — koji je potaknuo raširene spekulacije da organizatori Sinode o sinodalnosti podupiru poticaj za reviziju crkvenog nauka o pitanjima kao što su ređenje žena i homoseksualnost — kardinali Hollerich i Mario Grech, glavni tajnik Biskupske sinode, objavili su zajedničko pismo u kojem navode da teme sadržane u radnom dokumentu kontinentalne pozornice „ne čine dnevni red sljedeće skupštine Biskupske sinode“.
Međutim, sedam dokumenata kontinentalne faze sada su formalno središnji sadržaj za daljnji proces izrade radnog dokumenta za prvo zasjedanje XVI. redovne opće skupštine Biskupske sinode, koja će se održati od 4. do 29. listopada u Vatikanu. Stoga se čini vjerojatnim da će zahtjevi nekoliko kontinenata da se nastavi rasprava o ređenju žena, u kontekstu dodjeljivanja vodećih uloga u Crkvi i ženama, biti ugrađeni i u taj radni dokument.
U iščekivanju razmatranja zaključaka i preporuka delegata s kontinentalne pozornice u Rimu u listopadu, s. Sara Butler rekla je kako očekuje da će svjetski episkopat ponoviti potrebu pronalaženja praktičnih načina za provedbu onoga što Crkva dopušta u pogledu uloge žena. Dodala je kako bi u raspravi o tome kako preokrenuti pad vjerskog života, žena mogla pomoći u ispravljanju gubitka neravnoteže.
Alexandra Carroll, voditeljica komunikacija za društvenu misiju pri Odjelu za pravdu, mir i ljudski razvoj Američke biskupske konferencije, rekla je kako se nada da će biskupi na listopadskoj sinodi razmotriti „kako možemo biti potpuno suodgovorna Crkva u službi Evanđelja – mislim na način koji priznaje inherentno dostojanstvo krštenih žena, posao koji žene već obavljaju u Crkvi, monumentalni posao koji obavljaju”.
