Iako se Humanae Vitae danas smatra službenim odgovorom Katoličke crkve na sve veće prihvaćanje kontrole rađanja unutar braka, stvarno učenje sadržano unutar enciklike pape Pavala VI. iz 1968. je puno dublje i proročanskije nego se mnogi sjećaju.
Osvrt na proteklih četrdeset i nešto godina otkada je dokument objavljen pokazuje da su mnogi ‘kulturni ratovi’ koje se trenutno vode izgrađeni na temeljima kontracepcije. Razvod, pobačaj, pornografija, pa čak i istospolni “brak”- svi zahtijevaju prihvaćanje kontracepcije, ili da budemo precizniji, kontracepcijski mentalitet. Nažalost, svi smo vidjeli studije koje navode da 90% katolika (američke ankete) koriste kontracepciju u braku. Kako je to moguće?
Budući da Sinoda o obitelji počinje 5. listopada, važno je riješi ovu veliku krizu s kojom se Crkva i obitelj danas suočavaju.
Iako je Crkva službeno oduvijek osuđivala korištenje kontracepcije, nažalost svjedoci smo de facto prihvaćanju istoga, često pod krinkom pastoralne osjetljivosti. Nemojmo se varati, ovo lažno milosrđe je lišeno i ljubavi i istine. Četiri desetljeća neuspješne kateheze i lošeg pastorala zahtijevaju da se ponovno vratimo Humanae Vitae i pravom smislu i svrsi braka.
Najzanimljivije, pa i najtragičnije kada gledamo unatrag, je proročko upozorenje pape Pavla VI., a koje je od mnogih zanemareno. Nepogrešiva kada govori o pitanjima vjere i morala, Crkva je opisala u Humanae Vitae što će se dogoditi kulturi koja prihvati kontracepciju.
Prvo, papa Pavao VI. upozorava kao će umjetne metode kontracepcije rezultirati porastom bračne nevjere i sveopćeg snižavanje moralnih standarda, posebice među mladima.
Drugo, upotreba kontracepcije uzrokuje objektivizaciju žena, gdje muškarci gube osjećaj poštovanja prema ženama i njihovoj fizičkoj i emocionalnoj ravnoteži.
Treće, promocija umjetnih metoda kontracepcije među stanovništvom od vlada koje se malo brinu za moralne zakona dovesti će do uvođenja prisilnih mjera i gubitka slobode.
Kultura smrti, kako je papa Ivan Pavao II. označio suvremeno društvo u svojoj enciklici Evangelium vitae, uglavnom je proizašla iz otvorenog neslaganja pa čak i neprijateljstva prema Humanae vitae.
Unatoč onome što mnogi europski biskupi propagiraju, najveći izazov pred današnjim obiteljima ima malo veze s primanjem pričesti za razvedene i ponovno vjenčane vjernike. Upravo su potpuno nerazumijevanje braka, njegovog smisla i svrhe, i de facto tolerancija prema kontracepciji među velikom većinom katolika – ona stvarna kriza s kojom se Crkva danas suočava. Ako brak i obitelj ne opstanu u našem društvu, onda će vjera i kultura propasti. Nema evangelizacije, nema Crkve kao poljske bolnice, ako je obitelj uništena zbog samoranjavanja nastalog kontracepcijom.
