Donosimo zanimljiv osvrt neurologa Patricka Pullicina o posljedicama korištenja kontracepcijskih pilula na brak.
U SAD-u broj razvoda je počeo rasti tri godine nakon uvođenja oralne hormonske kontracepcije kasnih 1960-ih, a vrhunac stope razvoda- od 50 posto, dogodio se otprilike tri godine nakon što je njena upotreba dostigla vrhunac (oko 10 milijuna korisnika).
Robert Michael sa Sveučilišta Stanford statistički je povezao porast razvoda od 45 posto s upotrebom kontracepcije. Nedavna istraživanja su pokazala i potencijalni razlog ove povezanosti. Stručni časopis Psychoneuroendocrinology je objavio da žene koje koriste kontracepcijske pilule pokazuju sklonost ka manje muževnom izgledu lica svojih partnera nego žene koje ne koriste pilule, te su dokumentirali daljnje posljedice tih promjena na izbor partnera u stvarnom životu.
Oni pretpostavljaju da ženi, koja je koristila kontracepcijske pilule prije udaje, a zatim ih prestala koristiti, partner više ne bi bio toliko atraktivan, a to bi potencijalno moglo utjecati na brak. (Nakon sličnog istraživanja u Engleskoj neki liječnici su čak preporučili „pauzu od pilula na nekoliko mjeseci prije braka koja bi mogla otkriti ženama koliko ih njihov partner zaista privlači”., op. prev.)
Žene koje koriste kontracepcijske pilule se podvrgavaju dugotrajnom, kemijski izazvanom sterilitetu. To ima tri vrste negativnih učinaka.
Prvo, on uzrokuje promjenu neurobiološkog funkcioniranja mozga tijekom jednog razdoblja i može neprimjetno promijeniti ponašanje. Istraživanje pokazuje da može doći do porasta ljubomore i osjećaja straha zbog nesigurnosti i manjka povjerenja koje mogu imati žene koje koriste kontracepciju.
Drugo, Melanie Phillips, kolumnistica za The Sunday Times, istaknula je kako je za žene, biologija ključna za njihov osjećaj ženstvenosti. Konstantno nijekanje biologije kroz korištenje kontracepcijske pilule je zapravo nijekanje njihove ženstvenosti, koja predstavlja autentičnost i bit same žene. Primjećuje da su se žene počele ponašati na seksualno oportunistički način koji je više tipičan za muškarce.
I treće, kontracepcijske pilule uzrokuju dugotrajno razdvajanje veze između rađanja i sjedinjujućeg aspekta bračnog čina, a smisao spolnog čina uvijek treba biti i otvorenost životu. Uklanjanje ove poveznice kroz kontracepciju isključuje Boga iz Njegove namjere da stvara novi život.
Iz tog razloga, papa Ivan Pavao II. je svojedobno izjavio da je oralna kontracepcija “duboko nezakonita”. Kontracepcija je gotovo zasigurno povećala kohabitaciju i korištenje seksa za fizičko zadovoljenje, što je rasprostranjeno u cijelom Zapadnom društvu.
Zbog širokog korištenja kontracepcije djeca su postala najveći gubitnici jer više nisu primarni cilj bračnih parova, a ona i najviše pate zbog razvoda.
Djeca odrastaju prerano (zbog nagle seksualizacije u društvu), što je povezano i s porastom samoubojstava među mladima.
Također je došlo do nagle “feminizacije” društva, što je posebno štetno za dječake.
Kad kontracepcija ne uspije, rezultira pobačajem; brojke pokazuju da se stopa pobačaja počela povećavati oko osme godine nakon uvođenja kontracepcijske pilule. Jasno je da se pobačaj često koristi kao kontracepcijsko sredstvo, jer 37 posto pobačaja u Velikoj Britaniji su ponovljeni slučajevi. Farmaceutske tvrtke, poput Bayerna, su glavne sile u forsiranju žena da redovito koriste kontracepciju, a oralni kontraceptivi su za njih bili i ostali jako isplativi jer žene upadaju u neku vrstu “kemijskog ropstva”.
Katolička Crkva se protiv kontracepciji, što je i potvrđeno u enciklici Humanae Vitae iz 1968. godine, ali unatoč tome, mnogi katolici i dalje koriste kontracepcijske pilule, a velik dio klera ovu pojavu javno ne osuđuje.
Postaje jasno da su svi kontraceptivi, a osobito oralni kontraceptivi- pilule, otrov za brak i za društvo.
Katolička Crkva bi trebala preuzeti vodstvo u borbi protiv ovog vrlo štetnog eksperimenta za brak, ali i za društvo u cjelini.
