Većina ljudi nije svjesna ili je zaboravila što je Korizma. Ipak, Katekizam pape svetog Pija X bio je vrlo jasan, nazivajući je „vremenom posta i pokore koje je Crkva ustanovila prema apostolskoj predaji”. U sljedećem odlomku, sveti Pio X objašnjava njezine ciljeve:
„Da nas pouči o obvezi pokore koju imamo kroz čitav život; da na neki način oponašamo strogi četrdesetodnevni post koji je Isus Krist držao u pustinji; da se pokorom pripravimo za sveto slavlje Uskrsa.” (br. 36)
No često, za dobre katolike koji na to ne zaboravljaju, Korizma se svodi na nekoliko asketskih praksi: post, mrtvljenja, milostinju, koje su svakako pohvalne i uvijek preporučene od strane Crkve, ali nedovoljne da nam prenesu duh Korizme, koji je prije svega odvajanje od grijeha i spremnije prihvaćanje Božje volje.
Benedikt XVI, u svojoj Poruci za Korizmu 2009., podsjeća da Gospodin na prvim stranicama Svetog pisma zapovijeda čovjeku da se suzdrži od konzumiranja zabranjenog ploda: „Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi! Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan kad s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti.” (Post 2,16-17) Ova zapovijed koju je Bog dao Adamu prva je zapovijed uzdržavanja od hrane koju čovjek prima. Komentirajući ovu božansku zapovijed, sveti Bazilije piše da je „’ne smiješ jesti’ zakon posta i uzdržavanja.” (1) Stoga, Benedikt XVI dalje opaža, ako je Adam prekršio Gospodinovu zapovijed „ne jesti plod stabla spoznaje dobra i zla,” „vjernik, kroz post, želi ponizno podložiti sebe Bogu, pouzdajući se u njegovu dobrotu i milosrđe.” (2)
Duh pokore očituje se, prije svake druge prakse, u nastojanju da se u svakom trenutku uskladimo s Božjom voljom, uključujući bolne i ponižavajuće trenutke u našem životu. Dana 26. ožujka 1950., povodom Korizme Velike Svete Godine, Pio XII ovako se obratio vjernicima:
„Naučiti kako podnositi život! To je prva pokora svakog kršćanina, prvi uvjet i prvo sredstvo svetosti i posvećenja. S onom poslušnom rezignacijom koja pripada onome tko vjeruje u pravednog i dobrog Boga i u učitelja i vodiča srca Isusa Krista, hrabro prihvatite često teški svakodnevni križ. Nošen s Isusom, njegov teret postaje lagan.”
Nastojanje da uskladimo svoju volju s Božjom prethodi svakoj asketskoj praksi. Iz tog razloga Isus ističe dublji razlog posta, osuđujući stav farizeja, koji su savjesno poštivali ritualne propise Zakona, dok su njihova srca bila daleko od Boga. Istinski post, objašnjava božanski Učitelj, jest činiti volju nebeskog Oca, koji „vidi u skrovitosti i uzvratit će ti.” (Mt 6,18) On sam daje primjer odgovarajući Sotoni, na kraju četrdeset dana provedenih u pustinji, da „čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.” (Mt 4,4) „Pravi post,” zaključuje Benedikt XVI, „usmjeren je na jedenje ‘prave hrane’, a to je vršenje Očeve volje (usp. Iv 4,34).”
Tko ljubi volju Očevu, mrzi grijeh, koji je kršenje Božanskog zakona. Tako, u ovoj korizmenoj sezoni Jubilejske godine 2025., kako ne prihvatiti riječi koje je Pio XII uputio vjernicima cijeloga svijeta kako bi ih pripremio za Korizmu Jubileja 1950.:
„Izmjerite, ako vaše oko i duh to mogu podnijeti, s poniznošću onoga tko mora možda priznati svoju djelomičnu odgovornost za njih, broj, težinu, učestalost grijeha u svijetu. Čovjekov vlastiti čin, grijeh zarazi zemlju i poput nečiste mrlje oskvrnjuje Božje djelo. Promislite o bezbrojnim privatnim i javnim grijesima, skrivenim i očitima; o grijesima protiv Boga i njegove Crkve; protiv sebe, u duši i tijelu; protiv bližnjega, osobito protiv najponiznijih i najnezaštićenijih stvorenja; naposljetku, o grijesima protiv obitelji i ljudskog društva. Neki od njih su toliko nečuveni i gnusni da su potrebne nove riječi kako bi ih se imenovalo. Izvažite njihovu težinu: onih počinjenih iz puke nepažnje i onih koji su svjesno, promišljeno i hladnokrvno počinjeni; onih koji uništavaju samo jedan život ili se umnožavaju u lancima opačina dok ne prerastu u zlo koje traje stoljećima ili zločine protiv cijelih naroda. Usporedite, u prodirućoj svjetlosti vjere, ovo golemo gomilanje niskosti i odvratnosti s blistavom svetošću Boga, s uzvišenošću svrhe za koju je čovjek stvoren, s kršćanskim idealima za koje je Otkupitelj podnio bol i smrt, i tada recite može li Božanska pravda još uvijek podnositi takvo izobličenje svoje slike i planova, takvu zlouporabu svojih darova, takav prezir svoje volje, a iznad svega takvo ruganje nevinoj krvi svoga dragog Sina.
„Kao namjesnik Isusa koji je prolijevao svoju krv do posljednje kapi kako bi pomirio ljude s nebeskim Ocem, vidljivi Poglavar one Crkve koja je njegovo mistično Tijelo za spasenje i posvećenje duša, pozivamo vas na osjećaje i djela pokore, kako biste vi i svi Naši sinovi i kćeri raspršeni po svijetu učinili prvi korak prema stvarnoj moralnoj obnovi čovječanstva. Svim žarom Našeg očinskog srca tražimo od vas iskreno pokajanje za prošle grijehe, potpunu odbojnost prema grijehu i čvrstu odluku za popravak; molimo vas da osigurate božanski oprost kroz sakrament ispovijedi i testament ljubavi božanskog Otkupitelja; naposljetku, preklinjemo vas da ublažite dug vremenitih kazni za svoje grijehe mnogostrukim djelima zadovoljštine: molitvama, milostinjom, postom, mrtvljenjem, za koja predstojeća Sveta godina nudi spremnu priliku i poziv.”
Roberto de Mattei
