Zašto, kada shvatimo da novinari krivo izvještavaju o temama koje poznajemo, nakon toga imamo povjerenja u njih i kada izvještavaju o stvarima koje nam nisu poznate? Na stranici Seeker Blog naišao sam na jedno objašnjenje, koje mi daje za pravo da posumnjam u sve što čitam u našim medijima o krizi u Ukrajini.
(Prijevod je malo prilagođen za potrebe ovog bloga.)
Mediji sa sobom nose kredibilitet koji je potpuno nezaslužen. Svi ste sigurno doživjeli, nešto što se zove učinak medijske- amnezije.
Ukratko, učinak medijske – amnezije djeluje ovako: Otvarate novine i čitate članak o nekoj temi koju dobro poznajete. U ovom slučaju, recimo Crkva. Možete pročitati članak i primijetiti da novinar nema apsolutno nikakvog znanje niti o činjenicama niti o pitanjima koja se spominju. Često je članak toliko iskrivljen da je cijela priča nekako predstavljena naopako, brkaju se uzroci i posljedice. Nije isključeno da je i slika pogrešna (sjećam se jednom, kako je u novinama umjesto Gospine slike stavljena slika Male Terezije). Naslove možemo slobodno staviti pod kategoriju “Mokre ulice uzrokuju kišu”. Novine su pune ovakvih priča.
U svakom slučaju, pažljivo čitate članak ili živcirajući se ili iz čiste zabave, pomno bilježeći sve greške u priči, i onda okrenete stranicu na nacionalna ili međunarodna zbivanja i nastavite čitati s obnovljenim zanimanjem, kao da je ostatak novina nekako točniji u svojoj analizi o dalekoj Palestini od one koju ste upravo pročitali. Okrenete stranicu i zaboravite ono što ste malo prije zaključili.
To je tzv. učinak medijske – amnezije. Naglasio bih da se ona ne pojavljuje u drugim područjima života. U običnom životu, ako netko stalno pretjeruje ili vam laže, prije ili kasnije ćete odbaciti sve što on kaže. Na sudu postoji pravna doktrina falsus u uno, falsus u omnibus, što znači ako je neistinito u jednom dijelu, neistinito je u svemu.
No, kada je riječ o medijima vjerujemo- unatoč zaključku koji smo donijeli samo trenutak ranije, kako vrijedi trošiti vrijeme čitajući i druge tekstova. A u stvari, gotovo sigurno nije. Jedino moguće objašnjenje za naše ponašanje je amnezija.
