(Tri Kralja) Vjera koja me je poput zvijezde mudraca dovela do Tvojih jaslica, našla me tamo i siromašna i bijedna. U mojim rukama ne nalazi se zlato ni tamjan ni mira. Prazne su, Kriste, a Ti ipak od mene tražiš zlato, tamjan i miru. Tražiš moje biće, tražiš moj život, tražiš moje tijelo. Da Ti vratim zlato, koje si u mene ulio, stvarajući moje biće, da se poput tamjana uzdiže k Tebi sav moj rad i djelovanje, mog život, da Ti vjeran služim svojim tijelom za života i u Tvoje ruke ga izručim. Tražiš zlato mojeg razuma, tamjan moje volje, miru mojih čuvstava, da pročišćen od svake zemaljštine mislim samo na Tebe.
Tražiš od mene zlato moje vjere, tamjan moga ufanja i miru moje ljubavi. Pročišćen od svake natruhe nevjere i mlohavosti.
Tebe vječno priznajem svojom dubokom vjerom, da se prepušteno ufanje poput tamjana diže k Tebi u vječnu domovinu, i poput mire da upokoji moje biće u Tebi u ljubavi, ovdje na zemlji. Ti tražiš od mene moju dušu, tražiš moju volju, tražiš moje srce. Tražiš moj rad, tražiš moje težnje, tražiš moje molitve. Ja Ti ih izručam, a Ti, o Bože, koji si došao k nama, ojačaj ih i okrijepi. Kriste, daj da Ti se svidimo.
O Marijo i Josipe, koji ste preuzeli darove od mudraca, primite i moj dar i izručite ga Kristu.
Iz dnevnika fra Celestina Tomića na Svetkovinu Bogojavljanja, 1942.
