Današnja Božja riječ prepuna je poziva na ispravno, bezuvjetno i slobodno nasljedovanje…
U prvom čitanju iz Prve Kraljevima Bog šalje Iliju da pomaže Elizeja za proroka koji će ga naslijediti. Prolazeći pored Elizeja Ilija na njega baca svoj plašt (vidi 1 Kr 19, 19) što je oznaka poziva na nasljedovanje i stavljanje novog jarma.
Da je Elizej prihvatio novi poziv vidi se po tome što on uzima volovski jaram da bi njime skuhao meso od volova koje je žrtvovao. Stari jaram, koji je oznaka starog vodstva, tako spaljuje za žrtvu, a prihvaća novi koji je oznaka novog vodstva na koje se odlučio. On će od sada posluživati Božjeg proroka Iliju dok ne bude posve spreman i sam preuzeti zadaću Božjeg proroka…
Tako je Bog pozvao Elizeja na proročku službu preko proroka Ilije, a on je morao učiniti ono što zahtjeva bezuvjetnost toga puta… Žrtvovano meso volova pripremljenih na vatri od jarma razdijelio je ljudima, te je nakon toga bio spreman na novi jaram i novo posluživanje. Ovo je pokazatelj istinskog nasljedovanja.
DA BISMO POSLUŽIVALI ZA BOŽJU STVAR MORAMO SE POSVE RIJEŠITI STARIH JARMOVA…
Mi kao kršćani, kao oni koji smo obilježeni svetim pomazanjem, na koje je položen plašt Kristov po krštenju, također smo dobili sličan zahtjev da bismo bili istinski nasljedovatelji.
Da bi u nas položena sveta milost bila djelotvorna u nama, ne možemo se izvlačiti i tražiti izlike u bilo kome ili u bilo čemu. Jaram Kristova poziva traži žrtvovanje svakog drugog jarma, jer kako kaže Gospodin: „Jaram je moj sladak i breme moje lako“.
Da bi nas Krist zaista oslobodio i učinio da snaga proročkog plašta na nas položenog (u sakramentima) u nama djeluje, tada moramo i mi (poput Elizeja) učiniti žrtvu i na njoj skuhati svoje volove, koji su oznaka robovanja strastima i prizemnostima ponuda svijeta.
Možda nam se činiti preteška takva ZAHTJEVNOST KRISTOVA POZIVA, ali to je samo stoga JER NAS SAMO TAKO MOŽE UČINITI SLOBODNIMA.
Istinski učenik Gospodinov postaje samo onaj koji je postao slobodan od robovanja grijehu. Kao što smo čuli u današnjem prvom čitanju iz Poslanice Glaćanima: Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! (Gal 5, 1)
Ako smo dakle rekli „Da!“ Gospodinu tada se više ne smijemo vraćati starim navikama i tražiti izlike u mrtvim djelima.
U današnjem evanđelju čuli smo kako su Isusa odbili primiti u jednom samarijanskom selu, a Jakov i Ivan su željeli zazvati oganj na to selo. No, Isus ih je zbog toga prekorio. Oni su morali naučiti lekciju kako u svojoj zadaći (koju pred njih stavlja) neće biti od svih prihvaćeni i kako zbog toga ne smiju podlijegati negativnim osjećajima (jer oni uništavaju i krše učeničko srce). Njima je ići dalje od mjesta do mjesta tražeći one koji će poslušati poruku spasenja.
Učenici su još jednom morali proći lekciju o zahtjevnosti i bezuvjetnosti nasljedovanja Isusa. Isusov učenik mora najprije u sebi samome riješiti i ukloniti sva odbijanja Božjem pozivu i izlike koje će se pritom nametati.
Ono što je učinilo jedno samarijansko selo samo je zorni prikaz svih onih odbijanja i izlika koja će sami Isusovi učenici osjećati u sebi prema Isusovu pozivu, prema kršćanskoj zadaći.
Ne trebamo dakle zazivati oganj na druga sela i na druge ljude koji nas odbijaju i ne prihvaćaju, nego radije trebao zazvati Božji oganj da spali sve one jarmove i volove unutar nas samih, koji nas još uvijek priječe da budemo istinski slobodni za Krista, za izvršenje svoje zadaće u Božjem planu.
Sa stranice dominikanci.hr
