Po današnjim svjetovnim – progresivnim standardima – i što još više uznemirava, prema standardima nekih mlakih kršćana i službenika – sam bi Isus bio oklevetan kao “netolerantan i zadrt” te ponovno razapet.
Pod suvremenim shvaćanjem “tolerancije”, koja pretpostavlja ne samo da se grijeh mora tolerirati, nego ga ne smijemo niti nazivati grijehom, Krist je bio (i jest) doista netolerantan. On nam zapovijeda da se pokajemo za svoje grijehe:
Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!
(Lk 13, 3).
Prvi korak u pokajanju je prepoznavanje grijeha, onoga što on zapravo jest i odbacivanje lažnih pokušaja da ga se ublaži nazivajući ga drugim imenom, kao na primjer, “izbor”, “seksualna orijentacija”, itd. Umjesto da opominje preljubnicu sa “Idi i odsada više nemoj griješiti.” (vidi Iv 8,11), postmodernizam zahtjeva od Gospodin da joj kaže: “Idi o odsada nastavi svoj grješni život” Ovo je nije istinsko milosrđe.
I to je otpad.
A ovo je istina:
Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim!
(Iz 5, 20).
Previše mlakih kršćana čine upravo to. Zlo nazivaju dobrim, te namjerno izostavljaju središnju poruku Radosne vijesti “pokaj se i ne griješi više” iz straha da će odbiti buduće vjernike koji bi radije plivali u toksičnom moru iskušenja, nego se predali Ribaru ljudi.
Kako nam sveti Pavao napominje:
Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!
(Gal 1, 6-8)
Nije baš tolerantan.
Ali ipak milosrdan, podržavan istinom.
“Kao što smo već rekli” Pavao nastavlja:
to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.
(Gal 1, 9-10).
Prema Pavlu, oni koji izbjegavaju “cjeloviti Božji naum” su ne samo izvan toka, nego padaju pod “Božje prokletstvo“. Pad na putu za Damask mu je zasigurno onemogućio da kliže po tankom ledu političke korektnosti.
Ipak, kao Galaćanima, i u današnjoj Crkvi ima onih koji su zabrinuti da će druge uvrijediti, posebno one koji su bez Krista, umjesto da sami budu neustrašive “Sluge Kristove“, jer su zaokupljani misijom da moraju “ugoditi ljudima”, te su kao Galaćani, stvorili sebi lažno evanđelje.
Mrzi li vas svijet?
Trebao bi. Zašto? Jer poput Isusa, trebali bi propovijedati pokajanje. Kako nam sam Isus kaže:
Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.
(Ivan 15,19).
