Sinoda o mladima, vjeri i razlučivanju zvanja u Rimu počela je s radom ovaj tjedan, no vlada velika zabrinutost jer je veliki broj organizatora sinode i moćnih dužnosnika koriste kako bi progurali svoju ‘agendu’ za promjenom (‘reinterpretacijom’) crkvenog učenja i – umjesto da pozovu mlade ljude da se pridruže Crkvi na uskom putu prema Kristu- planiraju da se Crkva pokrene kako bi ih susrela na lakom, širokom putu sekularnog svijeta.
Kako to?
Očigledno odbacujući stoljetnu mudrost formacije i evangelizacije mladih pod krinkom pružanja uha za slušanje, “susrećući ih tamo gdje jesu”, te brige za “praktičnu stvarnost”, koja se iščitava kao kod za upuštanje u svjetovne brige.
Ali zar to nije upravo ono što je dovelo do današnje krize u Crkvi?
Praćenje mladih ljudi širokim putem sekularnog svijeta nije put do Boga. Popuštanje i blagost te oslanjanje na međuljudske odnose je primamljivo, ali podmuklo i puno prevaranata, lopova i (da) grabežljivca koji se trude uništiti duše. Mladi ljudi ne trebaju Crkvu koja će hodati s njima na ovom opasnom putu, trebaju Crkvu koja će im pokazati put do Krista!
Kristov put je uski put. To je Istina, i ona je teška bez Božje milosti i milosrđa. Formacija koja mladima daje sredstva, znanje i moralnu disciplinu kao pomoć u nošenju križa pravi je put svetosti.
A teško je zamisliti gore vrijeme za okupljanje svjetskih biskupa na Sinodi namijenjenoj mladima.
Previše vodećih ljudi u Crkvi pokazalo je užasno malo zabrinutosti za sigurnost djece i mladih od predatora svećenika i biskupa. Kako će Sinodalni oci uvjeriti roditelje, odgojitelje, poslužitelje mladih i ostalih da govore s autoritetom – Kristovim autoritetom – ako ključni sinodski sudionici, pa čak i sam papa Franjo, neće izravno i odlučno odgovoriti na skandale i optužbe koji su uzrokovali potrese kod vjernike?
Štoviše, kako su Cardinal Newman Society i drugi mjesecima upozoravali, organizatori sinode dojimaju se nezainteresirano za poduzimanje potrebnih koraka kako bi autentična Istina naše vjere došla do mladih.
Sam pogled na Instrumentum Laboris, ili radni dokument Sinode pokazuje društveno-progresivno razmišljanje koje prikriva važnost kršćanske formacije. Dokument se više bavi “brigom o mladima” nego podučavanjem Istine.
“Stvarnosti” mladih koje se razmatraju u radnom dokumentu Sinode uključuju globalizaciju i raznolikost, društvenu i ekonomsku nejednakost, rat i nasilje, nepravdu i eksploataciju, radna mjesta i nezaposlenost, međugeneracijske odnose, digitalne medije, sport i zabavu, imigraciju i tako dalje.
Kada se spominje seksualnost, nema nikakve krize. Dapače, dokument traži “praktičan” razgovor o temeljnim učenjima o seksualnosti.
Obrazovanje se vrlo malo spominje, a tamo gdje se spominje, prvenstveno se govori u sekularnom kontekstu akademskog života i karijere, a ne o misiji naviještanja Evanđelja.
Obnova katoličkog obrazovanja – koja podrazumijeva kršćansku formaciju mladih osoba u domovima i u školama – ključna je za obnovu evangelizacijskog poslanja Crkve.
Katastrofalni rezultati pobune prijašnjih generacija protiv vlasti i moralne discipline – protiv Istine – dostigli su vrhunac u strašnim skandalima među tolikim nevjernim svećenicima i biskupima. Barem se nadamo i molimo da je ovo prekretnica.
Izvor: Cardinal Newman Society
