Jednom sam pročitao da je nepisano pravilo među župnicima da iza sebe moraju ‘ostaviti’ dva svećenika, jednoga koji će preuzeti njegovo mjesto i drugog kojega će darovati Crkvi.
Danas, s manjkom svećenika u svijetu, sumnjam da će mnogi župnici mirno otići u mirovinu znajući da su ispunili ovaj zadatak. Razlozi za manjak svećeničkih poziva u posljednjih pedesetak godina su brojni, a posljedice za Crkvu ozbiljne. Čudno je samo što, umjesto da se otvoreno istraže uzroci ovog problema i njegova moguća rješenja, neki visoki crkveni dostojnici još uvijek olako zaključuju kako se rješenje može naći u još većoj dozi liberalizma u Crkvi. Najradikalniji među njima bi možda spomenuli i ređenje žena za svećenike, ali kako promoviranje ove opcije može dovesti čak do ekskomunikacije iz Crkve, posljednja ‘akcija’ koju ove struje žele izvesti je mogućnost ređenja oženjenih muškaraca.
Pod ‘akcijom’ mislim na ovo:
Neki stari biskup se nađe na audijenciji s papom Franjom pa tijekom privatnog razgovora spomene mogućnosti x ili y, nakon čega ekskluzivne informacije procure u medije i najedanput osvanu naslovi kako Papa zagovara x ili y.
Po ovoj shemi je britanski The Tablet izašao s člankom Bishop: Pope Francis says married men could be ordained priests, if bishops want it. Dakle, po izjavi biskupa Erwina Kratlera iz Brazila, on i papa su u ozbiljnom i pozitivom tonu razgovarali o krizi svećeničkih zvanja, pri tom spomenuvši i mogućnost ređenja oženjenjih, sa zaključkom kako su promjene i moguće kada bi sami biskupi to željeli. Eh sada, The Tablet se ne mora uzeti kao ozbiljan izvor, oni su nešto nalik našem Križu života, ali sekularni mediji će ovu priču vjerojatno progutati kao još jedan dokaz papa Franjine namjere da modernizira Crkvu i ukloni celibat.
A o krizi vjere i stvarnim razlozima praznih sjemeništa (relativno gledajući s obzirom na prijašnje generacije) će se i dalje malo raspravljati.
