- Neka ova Korizma bude otkrivanje našeg puta svetosti
Draga braćo i sestre – sveti budite kao što sam svet ja, Gospodin – kaže nam prvo nedjeljno čitanje. Sveti Pavao u drugom čitanju ističe da Duh Sveti prebiva u nama, da su tijela naša njegov hram, a to znači da smo sveti jer hram je mjesto gdje prebiva svetost. Sve će to Isus zakružiti današnjom evanđeoskom porukom koja nas poziva na milosrdnu ljubav prema svima – ne samo prema prijateljima i onima koji nam čine dobro, nego i prema neprijateljima. To je paradoks kršćanske ljubavi. Budite savršeni kao što je savršen otac vaš nebeski.
Što je svetost? Rekao bih da je to način života. Prvi kršćani su se međusobno nazivali svetima. U hebrejskom jeziku riječ svetost ima značenje “biti drugačiji od svijeta”. Ne živjeti kako žive oni u svijetu, to jest kao oni koji ne poznaju Božji zakon. A onaj tko živi po Božjem zakonu jest svet. Jedan dijalog iz romana o sv. Mariji Magdaleni može nam dočarati prve kršćane koji su se međusobno prepoznavali po svetosti, to jest po načinu života. Marija Magdalena tražila je jednu osobu u dvoru i započela je razgovor s vojnikom koji je bio na straži. Kada je čula da je osoba koju traži umrla ona reče: “Jako mi je žao. Sigurno bi mi pomogla. Trebam pomoć.” Vojnik odgovara: “Možda ti ja mogu pomoći? Ja i još nekoliko drugih nastojimo pomoći ljudima u potrebi.” Ona ga pogleda pa onda, potaknuta njegovim odgovorom, klekne i prstom nacrta znak ribe u pijesku (bio je to znak prepoznavanja među kršćanima u vrijeme strašnih progona dok su se morali skrivati). Na to vojnik usklikne: “I ti si kršćanka?”
Jedan odgovor ovog vojnika bio je dovoljan da ga Magdalena prepozna kao kršćanina, kao onog koji je svet. On joj je samo rekao: “Ja i još nekoliko drugih nastojimo pomoći ljudima u potrebi.” To je bilo dovoljno. I tu se krije tajna svetosti – biti svima sve, biti svima prenositelj ljubavi na koju nas Isus poziva. S ljubavlju pristupiti onome koga nam Bog pošalje voljeli ga ili ne.
Draga braćo i sestre, ove godine slavimo 150 godina rođenja sv. Male Terezije, velike svetice koja je obilježila kršćansku duhovnost proteklih desetljeća. Njezin takozvani Mali put svetosti primjer je kako biti svet u današnjem vremenu. Terezija opis svog Malog put započinje rečenicom: “Oduvijek sam željala biti sveta”. Terezija je željela ljubiti Boga neizmjerno, živjeti posve u skladu s evanđeljem. Čitajući o pothvatima svetaca uvidjela je da ona ne može tako nešto činiti, no nije se obeshrabrila. Ovdje susrećemo prekrasnu stranu Terezijinog duhovnog lika – jednostavnost i povjerenje u Boga. Terezija se ne da obeshrabriti jer je uvjerena da njezine želje da bude sveta dolaze od Boga. Ona poznaje sve svoje mane, zna da nije sposobna činiti ono što su činili svetci o kojima je čitala ali mora prihvatiti sebe i u tome je odlučna – truditi se uz pomoć Božju polako mijenjati i druge prihvatiti kakvi jesu da bi se onda i oni počeli mijenjati. Ne možemo ni sami sebe ni druge učiniti većima ili svetijima – to može samo Gospodin. Zato Terezija traži mali, direktni put do svetosti. To ne znači da ona misli kako se preko noći postaje svetom, nego da ne želi da ju sputavaju nevažne stvari – primjerice ne misli da ne može postati sveta jer ne može činiti djela koja su činili razni svetci. Ona traži neki mali, posve novi put, svoj put. Taj novi put otkriva svježinu evanđelja koje je uvijek novo, uvijek otvara nove prespektive, nove puteve. Tako ona otkriva da je u središtu svetosti ljubav. Dok je u svojoj molitvi razmišljala o svome pozivu kaže da je htjela biti i mučenica, i misionarka, i propovijednik i apostol i tako dalje. I onda shvaća da je za tu svetost koju su imali i apostoli, i mučenici i misionari potrebna ljubav. Te zaključuje da je njezino zvanje ljubav – ona kaže: bit ću ljubav u srcu Crkve tako ću biti sve. Bit ću sveta u svom zvanju i na mjestu na koje me je postavio Gospodin po ljubavi, a ne po tome što ću kopirati druge svetce. Jer i oni su postali sveti samo zato što su imali ljubavi za Boga i bližnje. Tako je za put svetosti ključna upravo ljubav. Otac nebeski ljubi svako stvorenje podjednako. Ako je savršenost biti poput njega, na što nas poziva Isus u današnjem evanđelju, onda to znači s ljubavlju se odnositi prema svima i svemu što nas okružuje. Terezijin Mali put u tome nam je savršeni vodič. Definicija tog malog puta svetosti je sljedeća:
“Svetost je činiti male, svakodnevne dužnosti s puno ljubavi.”
Draga braćo i sestre kako mi u konkretnom životu možemo ostavriti ovu definiciju svetosti? Rekli smo da svet nije samo onaj koji vrši velike pokore i neka čudesna djela. Svet je onaj koji svoj svakodnevni život živi čineći s ljubavlju dužnosti koje su mu vlastite i to na mjestu i u sredini u koju ga je Bog postavio. To će reći da je toliko puteva svetosti koliko je osoba. Svačiji put svetosti je originalan, a putovi svetosti koji su nam postavljeni za uzor kod onih svetaca koje je Crkva svečano uzdigla na čast oltara samo su nam poticaj da u njihovu primjeru življenja ljubavi pronađemo snagu da i mi ljubeći Boga, sebe i druge postanemo sveti. Svet je onaj muškarac koji ljubi svoju ženu kao što Krist ljubi Crkvu, koji se brine za svoju obitelj radeći fizički, ali ujedno brinući se i za duhovnu dobrobit svoje obitelji. Svet je onaj muškarac koji svoje poslove obavlja marljivo, s ljubavlju, ne prigovarajući Bogu ili svima oko sebe kad nešto ne ide, ili kad mora zbog neke stvari podmetnuti malo više svoje leđa (tada se poput Krista žrtvuje za druge). Onaj koji je ne gleda zavidno što drugi ima više zemlje ili bolju mehanizaciju nego Bogu zahvaljuje na onome što je sam mogao steći. Sveta je ona žena koja je poslušna svome mužu, koja svoje svakodnevne dužnosti u kući kao što su kuhanje, pospremanje, briga o djeci obavlja s puno ljubavi kao da ih čini za Krista samoga. Sveta je ona žena koja svojom pobožnošću održava zdrav duh obitelji potičući ukućane na zajedničku molitvu. Svet je onaj mladić ili djevojka koji iz ljubavi prema Kristu čuvaju čistoću svoga tijela za brak, koji marljivo izvršavaju svoje studentske i školske obveze, koji poštuju roditelje i starije. Svet je svatko tko iz ljubavi prema Kristu, dvori stare roditelje, bolesnike u kojima prepoznaje Krista. Svet je svatko tko ljubi jednakom ljubavlju sve ljude prepoznajući u njima Kristov lik. Sveti smo onda kad u stvarima koje činimo ne tražimo svoju korist i svoju lagodnost nego kad podnosimo težinu svakodnevnog života crpeći snagu u ljubavi. U ljubavi koja nas čini sličnima našem nebeskom Ocu koji nas je iz ljubavi stvorio, koja nas čini sličnima Isusu koji nas je iz ljubavi otkupio, i koja nas čini sličnima Duhu Svetom koji je ljubav Oca i Sina razlivena u naše duše da bi smo po njegovu nadahnuću živjeli upravo snagu crpeći na toj ljubavi Presvetog Trojstva koja je savršena.
Biti savršen i svet ne znači nikada ne pasti. Ako u svojoj slabosti padneš – pokaj se, ispovijedi i kreni ispočetka. Svetci nisu oni koji nikad nisu pali. I oni su bili slabi i grešni poput nas, ali su znali ustati. Bog računa s našom slabošću. Važno je samo da pad nije namjeren i iz nemarnosti.
I na koncu, draga braćo i sestre ponovimo još jednom definiciju malog puta svetosti sv. Male Terezije: “Svetost je činiti male, svakodnevne dužnosti s puno ljubavi.” Činimo tako i ne bojmo se biti drugačiji od drugih, razlikujmo se od onih koji su u svijetu, ali ne po materijalnoj stvarnosti nego po svetosti koja ljubi sve ljude. Neka našu savršenost i svetost prepoznaju po načinu našeg života. Na svetost i savršenost nije pozvan netko drugi ne TI koji ovo slušaš (čitaš). Amen.
Vlč. Daniel Katačić
