Kada je kardinal Zen uhićen, biskupija Hong Konga – koja, imajte na umu, živi pod teškom rukom novih kineskih zakona o “nacionalnoj sigurnosti”, izrazila je “izuzetnu zabrinutost” i dodala naglašenu primjedbu: “Vjerujemo kako ćemo u budućnosti nastaviti uživati vjersku slobodu u Hong Kongu prema Temeljnom zakonu.”
Nastaviti uživati u vjerskoj slobodi? Kardinal Zen godinama je meta pekinškog režima, upravo zato što jasno govori da katolici ne uživaju vjerske slobode u Kini. Vlada, uhićenjem kardinala, potvrđuje njegovu tvrdnju. No, nema sumnje da je biskupija Hong Konga pažljivo birala riječi, jer je upravo vidjela što se događa stanovnicima Hong Konga koji otvoreno kritiziraju vladu.
Drugi glasovi, koji nisu sputani kineskim sigurnosnim snagama, bili su jasniji u osudi uhićenja. Iz Washingtona su barem primijetili da je kardinal “nepravedno uhićen i optužen”. Biskupska konferencija SAD-a izjavila je da je kardinal Zen bio procesuiran “zbog njegove prijašnje uloge u upravljanju humanitarnim fondom za prosvjednike”, te je izvela očigledan zaključak da uhićenje “ukazuje na silazni trend poštivanja temeljnih sloboda i ljudskih prava u Hong Kongu.” Sveučilište Notre Dame otišlo je korak dalje, rekavši:
”Oružje koje 90-godišnjeg svećenika čini takvom prijetnjom kineskoj komunističkoj partiji je jednostavno ovo: kardinal Zen posjeduje savjest koju pokreće njegova vjera”.
Ali gdje je bila snažna izjava Vatikana? Glasnogovornik Svete Stolice samo je najavio da Sveta Stolica “s iznimnom pažnjom prati razvoj situacije”.
Pažnja. Ne briga ni iznenađenje. Ne ljutnja. Ne strahuju za sigurnost starijeg kardinala ili slobodu katolika Hong Konga. Pažnja. Nije bilo osude kardinalova uhićenja, niti poziva na njegovo hitno puštanje na slobodu. (Možda se Vatikan bojao da bi se kardinal Zen, nakon što je izašao iz pritvora, ponovno mogao nezgodno pojaviti u Rimu tražeći onaj sastanak s papom Franjom kojeg do danas nije uspio osigurati.)
Nakon što je kardinal pušten na slobodu, kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Vatikana, galantno je govorio novinarima o svojoj “bliskosti s kardinalom” – dodajući, u jasnoj želji da se dodvori kineskom režimu, da se prema kardinalu Zenu “dobro postupalo”.
Dobro. Postupalo. Pa uhićen je! Je li takvo postupanje u skladu sa čudnim standardima Vatikana? Umjesto da osude nepravedno uhićenje visokog prelata Crkve, Vatikan je pohvalio snage sigurnosti zbog načina na koji su se prema njemu ponašali!
Kako možemo objasniti ovaj kukavički odgovor na kineski napad na vjerske i političke slobode? Na istoj sjednici s novinarima, kardinal Parolin je ponudio odgovor: “Najkonkretnija je nada da inicijative poput ove neće zakomplicirati ionako složen i ne baš jednostavan put dijaloga između Svete Stolice i Crkve u Kini.”
Vatikan je bio spreman previdjeti kineske prijestupe, jedan za drugim, kako bi sačuvao tajni sporazum koji je omogućio imenovanje kineskih biskupa koje imenuje Sveta Stolica (i provjerava Peking). Cilj je, kažu nam, očuvati autonomiju Crkve u Kini i slobodu tih katoličkih biskupa. Ipak, kao što je kardinal Zen više puta upozoravao, kineska vlada nastavlja ograničavati slobodu biskupa. Što će se dogoditi kada Peking dodatno zategne vijke i počne bacati neposlušne prelate u zatvor? E, sad znamo odgovor i na to pitanje.
Ne možete promovirati vjersku slobodu kineskog naroda napuštanjem najvidljivijeg pobornika vjerskih sloboda. Ne možete osigurati slobodu djelovanja kineskim biskupima umanjujući značaj uhićenja kineskog biskupa.
Kineska vlada, inače, bila je iskrena što se tiče samog uhićenja. Glasnogovornik je najavio: “Želim naglasiti da je Hong Kong društvo s vladavinom prava u kojem nijedna organizacija ili pojedinac nije iznad zakona i svi će se prekršaji procesuirati i kažnjavati u skladu sa zakonom.” Poruka je stigla glasno i jasno — čini se svima, osim Vatikanu.
