Eko-feminizam leži u srcu novog pokreta o ”zaštiti okoliša”. Kamo god se pogleda, žene su – često neudane ili razvedene – te koje predvode pozive na novi ekološki pristup i tkz. “Green New Deal”. Te iste žene također glasno podržavaju pobačaj i transrodnost bez obzira na cijenu. Jednako tako preziru duhovnu instituciju obitelji i svaki spomen na Boga Oca.
Uspon eko-feminizma nam dolazi u isto vrijeme s uništenjem obitelji i uškopljenjem muškaraca (što ide zajedno). Zašto je to tako? Kakav je duh iza kulta smrti eko-feminizma?
U knjizi Sotonski feminizam, povjesničar Per Faxneld ispituje često neproučavanu činjenicu o vodećim feministicama prvog vala iz 19. stoljeća: njihovi spisi i dnevnici puni su referenci i aluzija na Sotonu i Lucifera kao herojsku figuru koja se bori za žensko oslobođenje; Evin izbor da jede sa stabla također se hvali kao katalizator ženske slobode.
Faxneld nije pravovjerni kršćanin. Opsežno se oslanja na genderističke teorije Michela Foucaulta i Julije Kristeve, zajedno s teorijama moći Marxa, Gramscija i Foucaulta. Čineći to, međutim, on otkriva kako su feministice prvog vala često nudile bogohulna čitanja trećeg poglavlja Knjige Postanka.
Faxneld dalje piše: “Feministice devetnaestog stoljeća često su osjećale da se nekako moraju nositi s muškim šovinistima koji koriste priču u Postanku 3.” Da bi to postigle, feministkinje su predstavile “Evu [kao] heroinu, a zmiju dobronamjernu.” Namjera feminističkog pokreta nikada nisu bila jednaka prava, pravo glasa ili ekonomske mogućnosti, već potpuno uništenje obitelji sa suprugom, ocem, kao primarnim ciljem uništenja.
U njemačkoj ideologiji, Marx je objasnio porijeklo nejednakosti ne iz ekonomske konkurencije, kako se općenito pretpostavlja, već iz spolne podjele rada i muškog poglavarstva u obitelji. Marx slavno izjavljuje: “Razvila se podjela rada, koja izvorno nije bila ništa drugo nego podjela rada u spolnom činu, zatim ona podjela rada koja se razvija spontano ili ‘prirodno’ na temelju prirodne predispozicije.” Obitelj je, prema Marxu, korijen nejednakosti i potlačenosti.
Marx nastavlja govoreći: “S podjelom rada, u kojoj su sve te proturječnosti implicitne, a koja se sa svoje strane temelji na prirodnoj podjeli rada u obitelji i razdvajanju društva na pojedinačne obitelji koje su suprotstavljene jedna drugoj, je s obzirom na istovremenu raspodjelu, i doista nejednaku raspodjelu… prvi oblik, koji leži u obitelji, gdje su žena i djeca robovi muža. Ovo latentno ropstvo u obitelji, iako još uvijek vrlo grubo, prvo je vlasništvo, ali čak i u ovoj ranoj fazi savršeno odgovara definiciji modernih ekonomista koji ga nazivaju moć raspolaganja radnom snagom drugih osoba.”
Iz toga slijedi da, ako je obitelj korijen nejednakosti i ugnjetavanja, onda se ona mora iskorijeniti da bi se pojavila jednakost i oslobođenje.
Oni koji slijede Marxa nužno moraju doći do istog zaključka kao i feministkinje 19. stoljeća koje su obožavale Sotonu kao osloboditelja žena: da se uništenje obitelji, uškopljivanje muškaraca i androgenizacija seksualnosti moraju dogoditi ako se želi ostvariti “jednakost” i osnaživanje žena. Takvo osnaživanje nastaje samo kroz borbu za moć i uništavanje drugoga.
Demonizacija muškaraca je ono što proizlazi iz marksističko-feminističkog uma. Muškarci nisu samo pokoravali žene kroz povijest; ljudi su također opljačkali Majku Zemlju. Koliko često eko-feministički militanti koriste taj jezik muške požude za dominacijom?
Kako društvo gubi stvarnost obitelji, prvo sjeme duhovnog života, slijedi reinvencija duhovnosti. Sotona je, kao što znamo, uvijek želio uništiti Božji plan svetosti i spasenja. To mu je i danas želja. Stoga vidimo novu zapovijed eko-feminizma o podržavanju pobačaja.
Pobačaj je okosnica eko-feminističke teologije jer je pobačaj najsigurniji način uništenja obitelji i njezinog potpunog raspada. Sve se to promovira u ime oslobođenja, slobode i spašavanja Majke Zemlje.
Bog Otac je potpuno nepovezan s eko-feministicama koje vjeruju da su sva zla svijeta proizvod obitelji. Obitelj se ne može povezati s eko-feministkinjama koje vjeruju da je obitelj prvi primjer nejednakosti “gdje su žena i djeca robovi muža”. Sam život je nepovezan s eko-feministicama; za njih obitelj, sama stanica iz koje nastaje život, vodi samo održavanju opresivnih odnosa moći i pljački Majke Zemlje.
Eko-feministička ideologija maskirana kao nova spasonosna teologija koja prožima bivše zemlje kršćanstva, rezultat je razvrgavanja svete institucije braka, uškopljenja muškaraca i zamjena Boga Oca sa viktimiziranom “Majkom” koja je devastirana nasiljem muške dominacije i ugnjetavanja koje zauvijek održava muškarce kao agente zla.
Kako pobijediti eko-feministički pokret? Protuotrov za eko-feminizam nisu niži porezi, više žena u radnoj snazi ili velikodušna socijalna država. Protuotrov za eko-feminizam je kraj pobačaja i rekonstitucija obitelji kao “izvorne ćelije” društva i ljudskog života. Štoviše, nijedno kršćansko buđenje neće se dogoditi bez ponovnog uspostavljanja središnje uloge obitelji u društvu i spasenju.
Ne može se pristati na sotonistički eko-feminizam i njegov bogohulni kult smrti. Kršćani bi osobito trebali znati razliku između vjernog upravljanja i krivotvorenih spasonosnih ideologija.
