Završna skupština njemačkog sinodalnog puta završila je u ožujku velikom većinom prihvaćanja svih osim jedne rezolucije koju su predložili njezini organizatori.
Ali supredsjednica Sinodalnog puta Irme Stetter-Karp ne slavi pobjedu.
Dapače, u govoru 5. svibnja članovima moćnog laičkog Centralnog odbora njemačkih katolika (ZdK), koji vodi, objavila je da je čak i ljuta.
“Posljednjih smo tjedana svjedoci Crkve u kojoj vodeći ljudi učvršćuju svoju moć, odbijaju razvoj događaja i dalje produbljuju rascjep između Crkve i svijeta”, rekla je na skupu ZdK u Münchenu.
Njezin popis neispunjenih želja uključivao je odbijanje prijedloga sinodi- koji podržava redovita laička krštenja i laičko propovijedanje na misama- od strane vatikanskog prefekta liturgije kardinala Arthura Rochea.
Također je navela ono što je nazvala “apsolutno neopravdanom klevetom” od strane “nekolicine biskupa” iz tijela nasljednika sinodalnog puta, Sinodalnog odbora.
Ovo tijelo koje se sastoji od 27 njemačkih dijecezanskih biskupa, 27 predstavnika ZdK i 20 drugih izaslanika trebalo bi započeti svoje rasprave u studenom, nedugo nakon prvog zasjedanja sinodalnosti u Rimu. Glavni zadatak odbora je pripremiti stvaranje stalnog sinodalnog vijeća laika i biskupa s ovlastima upravljanja Crkvom u Njemačkoj, unatoč jasnom vetu Vatikana.
“Ljuta sam i šokirana”, izjavila je Stetter-Karp. „Ali danas je više nego ikad jasno: ovoj Crkvi kao apsolutističkom sustavu moći mora doći kraj.“
U znak svoje odlučnosti da izazove “apsolutistički sustav”, Stetter-Karp je objavila da ZdK više neće prihvaćati pravila koja bi obvezivala sinodalni put.
U svom obraćanju 5. svibnja, nije slavila ono što bi se moglo smatrati pomakom za ZdK: rezolucije koje podržava velika većina (uključujući biskupe), a koje traže žene đakone, preispitivanje svećeničkog celibata, laičko propovijedanje na misama, te blagoslov istospolnih parova.
Umjesto toga, požalila se da “rezolucije nisu dovoljno dalekosežne”.
Jasno je dala do znanja da je zanima budućnost sinodalnog puta, a ne njegova nedavna prošlost. A kad je pogleda naprijed, vidi samo prepreke: pojedine dijecezanske biskupe koji odbijaju provesti odluke sinodalnog puta, jasne poteškoće u uvođenju promjena poput veće uloge laika u imenovanju biskupa, i stalni prigovori iz Vatikana.
Čini se da je Stetter-Karp zaključila da najvažnije bitke tek predstoje – a izgledi za uspjeh su sve manji.
Vatikan je, primjerice, odbio razgovarati s čelnicima ZdK-a, oštro odbijajući razgovarati o sinodalnom putu s bilo kim osim s njemačkim biskupima.
