Zanimljiv osvrt sa bloga Fr. John Hunwicke:
Pročitao sam prijedlog da je (do sada nepoznat) član Kurije koji je odlučio uhvatiti svoj trenutak slave trebao biti discipliniran zbog grijeha, a ne zbog tiskovne konferencije.
Ne slažem se. Ne bih htio misliti da se u Kongregaciji za nauk vjere odvija lov na vještice; i zbog svjesnosti o svojim vlastitim slabostima glede svih deset zapovijedi, čvrsto vjerujem da je milost važnija od discipline. “I na osobnoj i na profesionalnoj razini, svatko tko mi je ikada pričao o Gerhardu Mülleru opisao ga je kao ljubaznog čovjeka i blagog pastira; zato mislim da se njegov kolega prilično loše ponio prema njemu. Ali očekujem da ću mu njegov biskup to veoma pažljivo objasniti. Veoma pažljivo, nadam se.
Objavljivanje i javno branjenje bilo kojeg grijeha gore je nego počiniti ga. Pozivam vas da pročitate redak iz prvoga poglavlja Poslanice Rimljanima o homoseksualnim činima i da se posebno zadržite na posljednjem retku toga poglavlja. Koristeći konvencije grčke retorike, sv. Pavao postupno ide do vrhunca osude; smrt (thanatos) je ono što zaslužuju oni koji čine (prassontes) takve stvari (toiauta), ali-također-i (alla kai) i oni koji syneudokousin sa tim činiteljima.
Grčki, kao i njemački, voli složene glagole, i syneudokein je dvostruko složeni glagol. Dokein ima za jedno od značenja misliti. Eu- dodan na početku daje smisao dobro, naklono. I syn– dodaje značenje s. Tako da glagol znači davati toplo odobravanje činjenju te perverzije.
Javno činiti ono što je osoba u mogućnosti, kako bi promovirala i poticala neku perverziju, veći je grijeh nego li sam počiniti tu perverziju privatno, jer netko namjerno povlači druge, koji mogu biti žrtve iskušenja, u ovaj grijeh vrijedan smrti (sv. Pavao koristi izraz thanatou axioi). Promoviranje ove perverzije stoga je okrutan napad na duhovno blagostanje dobrih ljudi koji su učinili sve što su mogli kako bi kontrolirali naklonost da čine “toiauta“. To je zasigurno najhomofobniji čin koji bi netko mogao učiniti.
Doduše, moglo bi, iako teško zamislivo, nešto dobro izići iz ovoga tužnog događaja. Pitam se što mislite o sljedećem nagađanju. Je li moguće da homoseksualna mafija djeluje unutar Sinode i/ili njenog sekretarijata, zagovarajući promjenu na jednom području (ponovna ženidba razvedenih) kako bi to mogla iskoristiti za guranje svojih vlastitih nakana (promicanje homoseksualne perverzije)? Vidite, moje osobno mišljenje je da se nešto vrlo slično ovome dogodilo u Engleskoj crkvi [anglikanskoj, op. prev.]: neki homoseksualni klerici, tako se meni činilo, željno su podržavali ‘ređenje’ žena jer su prepoznali da bi takvo radikalno ‘revidiranje’ roda bila korisna odskočna daska za njihovu vlastitu tužnu nakanu.
Ali zbrkane komplikacije koje su nastale nakon zgode ovog bijednog aparatčika i njegovog malog prijatelja možda učine da se veći igrači u bilo kakvoj tako zlokobnoj igri (ako ona postoji) zamisle je li sada taktičan trenutak da idu po veliku nagradu.
