U svojoj novoj apostolskoj pobudnici, “Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite”, papa Franjo nudi široku raspravu o općem pitanju koja se odnosi na sve kršćane: osobnom pozivu na svetost. Međutim, kontroverze koje prate njegov pontifikat vidljive su u izvještavanju svjetovnih medija, koji ovaj papin dokument tumače kao papin odgovor svojim kritičarima.
Na primjer, jedan odlomak iz dokumenta, u kojem Papa tvrdi da je briga za siromašne i za migrante jednako važna kao i obrana nerođenih, je privukla najviše pozornosti u nekoliko glavnih medija:
New York Times piše kako s time papa Franjo “Uzvraća udarac konzervativnim kritičarima unutar Crkve.” Wall Street Journal primjećuje da je apostolska pobudnica “njegov najnoviji napor da se ponovno usvoje prioriteti katoličkog moralnog učenja naspram onoga što je Papa označio kao preveliki naglasak na seksualnoj i medicinskoj etici.”
Takve analize dokumenta nisu posve nerazumne. Papa Franjo je zaista uvrstio provokativne odlomke, koji su jasno upućeni konzervativnim katolicima koji su prigovorili zbog nekih njegovih javnih izjava. Dva su odlomaka privukla najviše pažnje novinara:
Naša obrana nevinih nerođenih, na primjer, mora biti jasna, čvrsta i strastvena, jer je u pitanju dostojanstvo ljudskog života, koji je uvijek svet i zahtijeva ljubav prema svakoj osobi, bez obzira na njegovu fazu razvoja. Jednako svet, međutim, jest život siromašnih, onih koji su već rođeni, siromašni, napušteni i ostavljeni, ranjivi invalidi i starije osobe izložene prikrivenoj eutanaziji, žrtvama trgovanja ljudima, novim oblicima ropstva i svim oblicima odbačenosti.
ili …
Često čujemo kako je, s obzirom na relativizam i nedostatke našeg sadašnjeg svijeta, situacija migranata, na primjer, manja važna tema. Neki katolici je smatraju sekundarnim pitanjem u usporedbi s “važnijim” bioetičkim pitanjima. Za političara koji traži glasove, razumljivo je da može reći takvo nešto, ali ne za kršćanina….
Ovdje Papa predstavlja misao sličnu poznatoj teoriji “bešavne haljine”, inzistirajući na tome da katolici ne mogu ograničiti svoju brigu za ljudsko dostojanstvo samo na jedno pitanje. No, kako već desetljećima ističu zagovornici pro-life pokreta, ova društvena pitanja nisu proporcionalna, budući da Crkva ostavlja dovoljno mjesta za razlike u promišljanju o tome kako se brinuti za siromašne, odnosno o politici koja bi bila najučinkovitija u pružanju pomoći potrebitima. Tema pobačaja s druge strane uključuje izravno pitanje o tome treba li se nerođeno dijete spasiti od smrti, a to je sasvim drugačije moralno pitanje.
Čitatelji Gaudete et Exsultate također mogu uočiti prikrivene odgovore papinim kritičarima u dijelu koji je posvećen dvjema zabludama moderne kršćanske misli: neognosticizmu i neo-pelagijanizma. O pitanje neognosticizma Papa tvrdi: “Netko tko želi da sve bude jasno i sigurno misli da kontrolira Božju transcendenciju.” Je li ta rečenica udarac kardinalima koji su predstavili i dubia o Amoris Laetitia? A kad je prešao na neo-pelagijanizam, Papa ponavlja poznatu tezu o “opsesiji zakonom ili pretjeranom brigom o liturgiji, nauku ili prestižu Crkve“, što su po njemu, neke tipične značajke kršćanā koji su skloni toj herezi. Ovaj odlomak odražava njegove česte optužbe protiv “doktora zakona”. Slično tomu, kada se žali na neugodnosti zbog nekih rasprava na Internetu rekavši da “ljudi gledaju kako kompenzirati vlastito nezadovoljstva time što napadaju druge”, teško je izbjeći zaključak da ponovno govori o svojim kritičarima.
Međutim, bilo bi pogrešno čitati Gaudete et Exsultate kao isključivo papinsku reakciju na kritike. Ovaj dugačak dokument (više od 20.000 riječi, podijeljenih na 177 paragrafa) bavi se temeljnim pitanjem kako kršćani mogu i trebaju slijediti svetost u svom životu. “Moj skromni cilj”, kaže Papa na početku svoje pobudnice, “jest da ponovo pozovemo na svetost na praktičan način u naše vlastito vrijeme, sa svim rizicima, izazovima i mogućnostima”.
Svetost, ističe Papa, nije cilj samo svećenika i redovnika; to je poziv svime kršćanima. Naglašava važnost pronalaženja svetosti u svakodnevnom životu i veliča “svetost koja se nalazi u prvim susjedima”, što on naziva “srednjim slojem svetosti”.
Papa Franjo navodi neophodna obilježja kako bismo razumjeli način života svetosti: postojanost, strpljivost i krotkost; radost i smisao za humor; odvažnost i revnost; put svetosti kao put koji se živi u zajednici i u stalnoj molitvi koja dolazi u kontemplaciji, a koja nije ni izbjegavanje svijeta ni bijeg od njega.
“I vi morate vidjeti cjelinu svog života kao misiju”, Papa potiče čitatelja. Pobudnica uključuje dugačak odlomak o blaženstvima, objašnjavajući kako se ona mogu živjeti u svakodnevnom životu. I zaokružuje svoju analizu zaključujući da se svetost očituje u “radosti i smislu za humor”.
