Znamo da je papa Franjo naveo kardinala Christopha Schönborna kao „ovlaštenog tumača” apostolske pobudnice Amoris Laetitia. Pa kada je nedavno u Irskoj austrijski kardinal govorio o kontroverznom papinskom dokumentu, ljudi su na to, naravno, obratili posebnu pažnju.
Prema izvješću novinara Austena Ivereigha za portal Crux:
Schöenborn je otkrio kako se susreo s papom ubrzo nakon predstavljanja Amoris Laetitia, a papa mu se zahvalio i upitao ga je li dokument pravovjeran.
“Rekao sam: ‘Sveti Oče, on je potpuno pravovjeran’,” obavijestio je Schönborn nazočne, dodajući kako je nekoliko dana kasnije od pape Franje dobio malu poruku na kojoj je pisalo: „Hvala Vam za te riječi. To mi je pružilo utjehu.”
Pod pretpostavkom da je ova anegdota istinita, a nemamo razloga sumnjati u riječi kardinala Schönborna, onda nam ova priča daje iznenađujuću sliku: nasljednik svetog Petra – čovjek čija je časna dužnost čuvati polog vjere – pita drugog prelata je li njegov nauk pravovjeran. I onda se tješi kada čuje pozitivan odgovor.
Štoviše, papa se savjetovao s kardinalom Schönbornom – jednim od svojih bliskih savjetnika i uglednih teologa – i zatražio sigurnost o pravovjernosti svog nauka, nakon javne objave dokumenta.
Naravno da je uobičajena procedura da papa pri izradi nekog dokument isti prosljeđuje uglednim kardinalima i teolozima na uvid. Tako imaju mogućnost proučiti dokument i pronaći eventualne nedoumice i nedorečenosti, pa se problematične stvari mogu lako ispraviti prije nego što se dokument objavi. A prema glasinama koje su se sada previše proširile da bi ih se moglo ignorirati, Kongregacija za nauk vjere je podnijela desetke prijedloga izmjena i dopuna za Amoris Laetitia i sve su bile izignorirane. Naravno, Sveti Otac ima svako pravo da prihvati ili odbije prijedloge svojih savjetnika.
Anegdota kardinala Schönborna otkriva nam mogućnost da ni sam papa Franjo nije bio sasvim siguran u pravovjernost Amoris Laetitia čak i nakon njene objave. U najmanju ruku činjenica da je dobio „utjehu” u uvjeravanju kardinala Schönborn pokazuje nam kako je papa znao da neki utjecajni prelati možda i neće biti zadovljni s konačnim pripremljenim dokumentom.
