Liturgija treba pomoći vjernicima da uđu u Božje otajstvo i dožive čudo susreta s Kristom- istaknuo je papa Franjo u svom nagovoru svećenicima rimske biskupije.
Sveti se Otac 19. veljače, u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu, susreo s rimskim župnicima. U središtu je susreta bila tema ‘Ars celebrandi’, odnosno umijeće slavljenja, i posebno propovijed. Kako bi se pripremili za taj susret, svećenici su primili govor koji je, tada kardinal Bergoglio, 2005. godine održao u Zboru za bogoštovlje, upravo o toj temi.
Ljudi bi trebali osjetiti divljenje i privlačnost “koju su osjetili apostoli kada su bili pozvani. Ono privlači – divljenje privlači – i omogućuje razmatranje“, rekao je Papa dok je vodio svećenike u promišljanju o propovijedi i “ars celebrandi“, umjetnosti dobrog slavljenja liturgije.
Upozorio je na važnost dobre propovijedi „koja će ostaviti svoj trag“ , dok će loša propovijed „ostati bez ploda, i naprotiv, može ljude čak odvratiti od mise“.
„Želimo da naše riječi zapale ljudska srca“ i da vjernici „budu prosvijetljeni i potaknuti na novi život, a ne da trpe slušajući naše propovijedi“.
Franjo je rekao svećenicima da je “propovijed izazov za svećenike“, te dodao kako je i on sam imao svoje nedostatke – istaknuvši jedan govor koje je pripremio za plenarnu sjednicu Kongregacije za bogoštovlje i sakramente o “Ars celebrandi” u 2005. godini.
Kao kardinal Jorge Mario Bergoglio, bio je član kongregacije. Nakon što je predstavio svoje promišljanje, kardinal Joachim Meisner ga je “dosta snažno ukorio zbog nekih stvari“, a zatim i tadašnji kardinal Joseph Ratzinger: “rekao mi je da je nešto jako važno nedostajalo u ‘ars celebrandi’, a to je bio osjećaj da si pred Bogom. I bio je u pravu, nisam govorio o tome“, rekao je papa, dodajući kako su oba kardinala dala dobre savjete.
“Za mene ključ ‘ars celebrandi’ je povratak čežnji za ljepotom, divljenje osobe koja slavi i zadivljenost naroda, pri čemu se ulazi u atmosferu koja je spontana, normalna i religiozna, ali koja nije umjetna, i na taj način se polako otvaramo čudu“, nastavio je papa.
Ponekad svećenici slave misu na način koji je “vrlo sofisticiran, umjetan“, ili “zloupotrebljavaju geste“, rekao je. Ako je svećenik “pretjerano” usmjeren na rubrike koje ukazuju na kretanje i određene geste tijekom mise, postaje “krut, ne ulazi u misterij” jer je sva energija i pozornost usmjerena na formu.
Druga je krajnost- “ako sam showman, protagonist” mise, “onda također neću ući u otajstvo“.
Iako je ideja jednostavna, nije lako izazvati taj osjećaj zadivljenosti i misterija, ustvrdio je papa. Ipak, u slavljenju mise radi se o vlastitom ulasku i pomaganju drugima da uđu u to otajstvo.
Slavitelj “mora moliti pred Bogom, sa zajednicom“, na pravi i prirodan način koji izbjegava sve oblike “izviještačenosti“.
