Donosimo i treći nastavak prikaza rada Christine Mohrmann,objavljenom na blogu Fr. John Hunwicka, velike nizozemske akademske profesorice jezika bogoslužja, čije su djelo namjerno i nečuveno ignorirali oni koji su se dočepali katoličkog bogoslužja u desetljeću nakon Sabora.
Antički Rimljani bili su vrlo legalistički nastrojeni. Kada su se molili bogovima, učinili bi sve moguće kako bi bili sigurni da su sve pokrili; da su se obraćali bogovima točnim titulama (i svim) kako bi mogli biti sigurni da su ih čuli; da su pitali za sve što im je bilo potrebno kako slučajan propust ne bi spriječio njihove molbe. Christine Mohrmann pokazala nam je da ima nemalo ovakvog stava u molitvama koje tvore rimski obred antičke latinske Crkve.
U kanonu mise ovo se možda najjasnije vidi u riječi ‘adscriptam‘. Ona znači: pretpostavljam, „napisano na listu“. Odvjetnička je. Ako je nešto u statutu, u inventaru, onda je pokriveno. Ako nije, nije pokriveno. Mi molimo da naš prinos bude „nadopisan“. Stari ICEL-ov prijevod [International Commission on English in the Liturgy, njihov novi prijevod sv. mise na engleskome jeziku ušao je u upotrebu 2011. godine i pored njega je tužno pogledati stari, za usporedbu možete pročitati jedan od nedjeljnih članaka Fr. Z-a poput ovoga, op. prev.] jednostavno je ignorirao tu riječ; novi ICEL-ov prijevod, autoriziran, prevodi to s „acknowledged“ [priznat], što je još uvijek malo sramežljivo.
Nije teško razumjeti nervozu prevoditelja. „Legalizam“ se ne gleda instinktivno kao vrlina u modernoj kulturi, još manje u modernom religijskom razmišljanju. Osjećamo da Bog nije mrzovoljan stari nerafinirani odvjetnik ili zastupnik koji samo cijelo vrijeme traži priliku za sitničav razlog da nas uhvati u grešci. On je pun ljubavi, milosrdan, velikodušan, pun razumijevanja. Možda su autori rimskoga kanona bili malo previše Rimljani, a malo manje kršćani nego što su trebali biti.
Ali ne. Dugo prije nego što je rimski kanon bio napisan, sv. Ignacije Antiohijski napisao je da Euharistiju treba slaviti biskup ili netko kome je to biskup predao kako bi ona bila bebaios: grčka riječ koja znači čvrst, pouzdan, siguran, vjerodostojan [prijevod uzet iz Sencova rječnika, op. prev.]. Uvjeti trebaju biti ispunjeni. A ovo se zauzvrat temelji na dva temeljna principa naše vjere.
Bog je vjeran i učinit će što je obećao. Pozvani smo biti vjerni i činiti što je zapovjedio na način na koji je to zapovjedio. Kada smo poslušni znamo da je ono što smo učinili službeno, valjano, u arhivu, pečatirano od službenika. Slava Njemu za njegovu vjernost.
Nastavlja se.
