ŠTO JE CRKVA? ŠTO JE SVEĆENIK?
Sveti Otac, papa Franjo, običava reći da Crkva nije nevladina udruga. Iz toga slijedi da svećenici nisu izvršni upravitelji ili socijalni radnici, odnosno volonteri koji pokušavaju činiti dobre stvari u društvu.
Što je onda Crkva?
Ona je zajednica – ecclesia – svih koji vjeruju u Krista, u koju su svi ljudi pozvani od Svemogućeg Boga. I u srce Ecclesie je “žrtva križa na kojem je žrtvovan Krist- Pasha naša… slavljena na oltaru“, pri čemu oboje izražavaju i donose Crkveno jedinstvo. Imajte na umu da “jedinstvo” ne znači konsenzus formiran među prisutnima na nekom ljudskom sastanku. Ne, jedinstvo Crkve znači “jedinstvo s Kristom, koji je svjetlo svijeta, od kojeg krećemo dalje, kroz kojeg živimo, i kojem stremi cijeli naš život.“
Dakle, Sveti Otac s pravom inzistira na tome da Crkva nije nevladina udruga. Dapače, Crkva je Božja obitelj (Ep 2, 19-21), a Božji narod je pozvan zajedno po Njemu hraniti se Njegovom euharistijskom žrtvom kako bi ona (Crkva) mogla biti istinska svjetlost svim nacijama i ostvariti svoje poslanje “pozvati cijelo čovječanstvo u krilo Crkve” (Drugi vatikanski sabor, Konstitucija o svetoj liturgiji, Sacrosanctum Concilium, br. 1).
Braćo moja, ne možemo podcjenjivati važnost ovog učenja. Prve riječi enciklike Sv. Ivana Pavla II Ecclesia de Eucharistia (17. travnja 2003.) naglašavaju: “Crkva crpi svoj život iz Euharistije. Ova istina nije jednostavno izričaj svakodnevnog iskustva vjere, nego sažetak središnjeg otajstva Crkve.” (Br. 1)
Drugim riječima, Crkva je po svojoj biti euharistijska, što znači da je Crkva u stvari liturgijska. Sveta euharistija i sveta liturgija nisu “dodaci” koji su nadodani kršćanstvu: oni su utkani u njega, oni su njegov ključni dio. Čovjek ne može biti istinski kršćanin bez sudjelovanja u liturgijskom životu crkvenog bogoslužja, u čijem je središtu euharistijska žrtva. Sjetimo se prekrasnog i dirljivog svjedočanstva 42 afrička mučenika koji su umrli u vrijeme cara Dioklecijana zbog kršenja zakona o zabrani slavljenja Svete mise. Oni su jasno svjedočili. “Ne poteram, quoniam sine Dominico ne possumus“. (Ne možemo živjeti bez [slavljenja] Dana Gospodnjeg.)
Ovo, dakle, daje odgovor i na naše drugo pitanje: Što su svećenici?
Po tome, ako je Crkva u osnovi euharistijska, pa stoga i suštinski liturgijska, onda je jasno da je svećenik prije svega služitelj Presvete euharistije, čovjeka koji je izdvojen prvenstveno za liturgijsku službu. Svećenik je, dakle, prije svega homo liturgicus – liturgijsko biće. Dok ovo isto vrijedi i za sve krštene vjernike – biti kršćanin znači biti liturgijsko biće, mislim da je jasno iz onoga što smo čitali iz dokumenata Drugog vatikanskog sabora, da je ovo pak na određen i poseban način istina za sve nas koji smo, po Božjoj nezasluženoj milosti, pozvani od Crkve na ređenje za svećeništvo i koji smo proglašeni služiteljima Kristove riječi i sakramenata za dobrobit svih Kristovih vjernika.
Kardinal Robert Sarah, odlomak iz govora svećenicima u Šri Lanci, 23. 8. 2016. Cijeli govor objavljen na stranicama New Liturgical Movement možete pročitati ovdje
