Liturgijsko zlostavljanje ili zlostavljanje liturgijom – kako god gledaš – ono se više ne može vidjeti samo na you tube snimkama iz Njemačke ili SAD-a, nego i kod nas u Hrvatskoj. Evo odlomka svjedočanstva od blogera riječanin pod naslovom Za cipelarenje Isusa nedostajala je samo Severina:
Taman kada pomislih da mi se više ništa ne može loše dogoditi, potrčih kao i svake nedjelje Bogu u krilo, nahraniti se njegovim Tijelom, slušati Riječ Evanđelja, primiti milost Neba sudjelovanjem na misi – a ono, šok i nevjerica, prirediše mi potpuno šaketanje Isusa.
Eventualno za cipelarenje bi nedostajala još samo – Severina. No, to ne bih nikako uspio preživjeti. I ovo mi je oduzelo barem deset godina života. S obzirom na prouzročene želučane tegobe i obilno lučenje stresa. Župnik napravio od liturgije karikaturu liturgije, da zadržim elementarnu pristojnost. Ne samo da je misa pretvorena u loš koncert, nego koncert s repertoarom pjesama od kojih se neke ne bi smjele u crkvi izvoditi u crkvi gotovo nikada, jedino u slučaju da crkvu okupiraju neki ludi teroristi i žele ju oskrvnuti lošom glazbom, zabarakidiraju se s jadnim vjernicima i prirede im mučenje bez premca.
Ja sam doživio tako nešto danas. A teroriste nisam susreo.
Evo i noćne more proživljene u nedjeljno jutro.
Ulaz – Ave Maria
Umjesto Slave – You Raise Me Up
Priprava darova – Vilo moja
Euharistijska molitva, pretvorba – Oči boje levande
Završne pjesme: Rajska djevo, uz dodatak dvije dalekoistočne na stranom jeziku
Poslije svake pjesme buran pljesak oduševljene svjetine parao je prostor crkve. Nije mi bilo jasno tko je tu lud, koja vrste droge kruži zrakom i je li Bin Laden ipak živ, pa je došao izvršiti teror nad dušom i umom nas vjernika.
Ovo je prva misa u mojem životu s koje sam otišao. Ostavio svoju obitelj u crkvi, izašao van i čekao svoje na stepenicama. Vanjsko ozvučenje se pobrinulo da se destabilizacija moje duše i dalje nastavi nesmiljenim tempom. Prva misa u zadnjih jako puno godina na kojoj se nisam pričestio. Prva misa radi koje sam na stepenicama pored crkve plakao kao malo dijete slušajući pjesmu “Oči boje levande” tijekom pretvorbe. Da, dobro ste pročitali. Koja levanda sunce ti ljubim, koje oči i koji jarac se događa stadoh se pitati? Suze su mi neprestance tekle niz obraz. A moje čovještvo mi je u jednom trenutku sugeriralo da uđem u crkvu, otkinem ozvučenje iz zida i fizički sve rastjeram. Sabrao sam se. Bila bi to dodatna sablazan od ove koju sam doživio. Tako bi mi Biskup imao dvostruki razlog da mu pozli. Ovako će imati samo jedan. Stao sam moliti krunicu. Da se Bog smiluje onima koji rade sprdačinu od najvećih svetinja.
Ostatak članka pročitati ovdje
