Jesu li “Ljudska prava” zamijenila kršćanstvo kao religija europskih elita?– to je fokus eseja Rogera Scutona objavljenog na web stranici Heritage pa prenosimo odlomak.
Ljudska prava, tvrdi se, osiguravaju temelje za moral i društveni poredak – što je jednom činilo kršćanstvo. Problem, misli Scruton, je što su sama Ljudska prava bez temelja i ne mogu odigrati ulogu koje im je društvo dodijelilo.
Ako pitate što religija zapovijeda ili zabranjuje, dobit ćete jasan odgovor, najčešće u obliku zakona Objave ili Učiteljstva Crkve. Ako pitate koja su prava ljudska, prirodna ili čak temeljna, dobit ćete drugačiji odgovor ovisno o tome koga pitate.
Uzmimo za primjer spor oko braka. Je li ‘pravo’ ili nije? Ako je, što ono dopušta? Znači li to pravo na brak sa partnerom istog spola? I ako da, dopušta li ovo isto ‘pravo’ incestuozni brak? Argumenti su beskrajni, a nitko ne zna kako ih riješiti…
Problem je postao još složeniji zbog uključivanja, u svim europskim odredbama, “antidiskriminacije” kao ljudskog prava. Kada nekome ponudiš ugovor o radu, mjesto na faksu, ili krevet u bolnici, već ti je određeno da ne smiješ diskriminirati na temelju … (tu onda slijedi cijeli popis žrtava iz nedavne povijesti): rase, etničke skupine, religije, spola, seksualne orijentacije, plus one koje još nismo otkrili.
Svjedoci smo, u stvari, pokušaja uklanjanja stare religije koja je davale temelje moralnoj pravnoj baštini Europe i njezinoj zamjeni za kvazi-religiju koja je inherentno bez temelja. Nitko ne zna kako riješiti pitanje je li ovo ili ono privilegija, sloboda, ili zahtjev “ljudskog prava”, a Europski sud za ljudska prava je danas zatrpan zaostalim predmetima u kojima je doveden u pitanje gotovo svaki propis donesen od strane nacionalnog parlamenta u posljednje vrijeme.
Cijeli esaj možete čitati ovdje
