Razmišljajući o komentaru koje je ostavljen na jučerašnjem postu Kardinal protiv slobodnog tržišta gdje dotični Carolus piše „…dok se uzoriti bavi promocijom socijalizma i etatizma, duše vjernika su bez pastira“ surfam internetom po jutarnjem običaju i naiđem na ovu vijest:
Njemački kardinal Reinhard Marx naglasio je na konferenciji u Brusselsu da Europska unija samo može povratiti povjerenje javnosti ako je u stanju prevladati probleme i izazove s kojima se građani EU danas suočavaju, kao što su konkretna rješenja za nezaposlenost, klimatske promjene i migraciju.
Pa si pomislim, gdje su sada svi ti dežurni kritičari Crkve koje traže njezinu odvojenost od države, jer se kao crkva nema što miješati u politiku?
Bolje je pitanje zašto je uzoritom kardinalu toliko stalo do učvršćenja Europske Unije? Koji su mu prioriteti?
Sudeći po njegovim medijskim istupima, čini se da je spašavanje duša u rodnoj mu Njemačkoj već zaboravljena misija. Zvuči pomalo ironično, ali ljevičarstvu skloni prelati iz Njemačke uživaju veliku moć u crkvenoj hijerarhiji najviše zbog njihove ekonomske moći, odnosno kapitala koji imaju na raspolaganju. Nije bitno koliko Nijemaca živi sakramentalnim životom jer, kao dobri građani, svi plaćaju svoj dio ‘tkz. ‘crkvenog poreza’.
Drugo pitanje koja me muči jest što uopće znači Biskupska konferencija Europske Unije, na čijem čelu Marx ponosno stoji? Čak se i nacionalne konferencije kose sa crkvenim principom supsidijarnosti– a Europska Unija? Koga uzoriti kardinal zastupa kada se sastane sa predstavnicima Europske Komisije u Brusselsu i govori o pitanjima kao što su, ne znam, klimatske promjene? Sve vjernike Europe? Kardinal je zabrinut zbog rasta euro- skepticizma. Smije li vjernik uopće posumnjati u pravednost jedne političke tvorevine kao što je Europska Unija? Hoće li Marx, poput njegovog kolege kardinala Maradiaga iz Grupe 8 savjetnika papa Franje, također započeti kampanju protiv neistomišljenika?
Kad sam već kod Maradiage i njegovog osvrta na kapitalizam, naišao sam danas na blogu Acton Instituta ovaj zgodan tekst:
Kapitalizam je glavna organizacijska snaga u suvremenom životu, htjeli mi to priznati ili ne. Ona je tu i ostat će. Ako sociolozi ikada shvate tu osnovnu činjenicu, njihov rad će biti puno plodniji … Slobodno tržište i njegovo širenje u Kini i Indiji su dali više za opće dobro, više “socijalne skrbi,” od bilo koje druge politike u proteklih deset godina. U stvari, možete sabrati sva postignuća javne politike u SAD-u i inozemstvu, ali se ona neće približiti razini ljudskih dobitaka upravo opisanih. Prihodi u Kini i Indiji su porasli sa 500 dolara godišnje po osobi na više od 5000 dolara godišnje po osobi u proteklih dvadesetak godina. To je zbog tržišnog kapitalizma. Više od dvije milijarde ljudi danas ima dovoljno hrane kako bi se prehranilo i sredstva kojima si mogu priuštiti minimum potrebne robe o kojoj nisu mogli ni sanjati dok su se političari, sa kojekakvim društvenim eksperimentima, brinuli za njihovo dobro.
